Jeste li spremni za početak još jedne korizme? Jeste li spremni za ponovni iskreni susret sa Bogom svojim, Spasiteljem koji je nježnost sama i milosrđe, iako mu mi, takvi kakvi jesmo, često idemo ususret plačuć, kukajuć i (ponekad) posteć.

Kad smo već kod posta i korizmenih odricanja, zaustavimo se malo kod omiljene korizmene teme: čega ste se odrekli za ovu korizmu? Danas, na pokladni utorak, za obilnim stolom u našoj zajednici razgovarao sam o tome s dva svoja starija subrata. Oni mi, uz omiljeni desert, palačinke sa sladoledom prelivene čokoladom, objasniše da se oni, budući da su u godinama kada su oslobođeni posta, čiste srijede i ne namjeravaju držati, a jedan mi, uzimajući novu porciju sladoleda, dade i desetak drugih načina kako zamijeniti taj post: više molitve, dobra djela, uzdržavanje od nekog posebnog grijeha, hodočašće…

Naravno da su smiješna naša odricanja koja se svode na različite dijete i uzdržavanje od slatkog, kave ili alkohola, ali post, uzdržavanje od nečega, nadilazak sebe u nečemu ipak je izazov za nas svake korizme.

Razgovarajući i razmišljajući što i kako ove korizme, shvatih nekoliko uvjeta “dobrog” korizmenog odricanja. Prvo, to treba biti nešto za, neka pozitivna odluka, a ne još jedna zabrana samom sebi kojom ću si dokazivati kako sam jak i karakteran (i koju ću vjerojatno prvom prilikom prekršiti). Drugo, ta me odluka treba nadilaziti, tako da me potiče na molitvu Gospodinu u kojoj ću moliti za snagu da ju izvršavam, ali opet ne nerazumna i nedohvatljiva u toj mjeri da će mi se i Gospodin slatko nasmijati i ostaviti me u mojim djetinjarijama. Konačno, ona mora biti oslobađajuća. Divno je kada se događa, na nekom području u kojem se osjećam zarobljen i skučen i u kojem vapijem Gospodinu, da me oslobodi.

Korizma je i vrijeme ispovijedi. Naravno ovdje mislim i na sakramentalnu ispovijed, ali i na ono svakodnevno preispitivanje sebe pred Gospodinom, mogu li i želim li ići dalje s njime, želim li i ovu korizmu pokušati doći korak bliže njemu, otkriti nešto novo o sebi i o njemu, ponovno riskirati da se ništa neće dogoditi, da ću biti još jadniji i potišteniji i onda dozvoliti da me iznenadi kako samo On to zna. I na kraju, zapitajmo se: mogu li se još jednom odazvati na Njegov poziv?

Reci sebi da
Reci sebi da onakvom kakav jesi.
Samo onaj tko je sebi milosrdan
bit će takav i prema drugima.
Bog želi, da ga ljubiš kao samog sebe.
Budi dobar prema sebi i prihvati se.
Samo onaj koji sebe ljubi, ljubi i druge pokraj sebe.
Bog želi da ga ljubiš kao samog sebe.
Otkrij sebe i svoju vrijednost.
Samo onaj tko svoje darove cijeni,
cijeni i onoga pokraj sebe.
Bog želi da ga ljubiš kao samoga sebe.
Oprosti sebi pogreške i krhotine,
samo onaj koji vlastite granice pozna,
oprostit će onome pokraj sebe.
Bog želi da ga ljubiš kao samoga sebe.
Bog te prihvaća i dobar je prema tebi,
a ti predaj dalje što on dobra učini
onima koji su pokraj tebe.
A onda će od ja i ti nastati jedan mi.

Block Detlev: Uzet u tvoju zaštitu


Ali da ne kažete da vam ne dajem ništa opipljivo za onu pravu, sakramentalnu ispovijed podsjetit ću vas na najjednostavniji ispit savjesti: sedam glavnih grijeha. Ne znate ih? Naravno! Evo podsjetnika u izvođenju najslavnije francuske šansonjerke Edith Piaf. A evo i teksta u slobodnom prijevodu:

Griješih ohološću,
da te na treptaj oka imam svega, mea culpa!
Griješih zavišću,
jer se željeh dati tebi, davši ti sav svoj život, mea culpa!
Griješih neumjernošću,
osvijetljena bljeskom tvojih očiju, vidjeh tvoje usne i iako ispih vatru
znala sam da mi je oprošteno
Griješih lijenošću,
kad sam upoznala tvoj zagrljaj, kolijevku svojih nježnosti, mea culpa!
Neka bace prvi kamen oni koji nikad nisu griješili,
neka odbiju moju molitvu oni koji nikad nisu voljeli.
Griješih srdžbom,
protiv tebe, protiv sebe, protiv zemlje cijele, mea culpa!
Griješih bludno,
svake večeri u tvome zagrljaju, ali duša mi bješe čista, mea culpa!
Škrtošću još griješih,
jer te skrivah u dnu svoga srca da bih te sa slašću uživala, skrivena od lopova
I tako, vidiš li, griješih sedam puta,
samo zbog tebe, mea culpa!
Ali jednoga dana, ako to opet od mene zatražiš,
ljubavi moja i opet ću, mea culpa! Mea culpa!

Ono što vam ja želim ove korizme jest da shvatite da Bog želi vas, a ne vaša djela. Zato vam želim korizmu istine i traženja, korizmu u kojoj ćete rasti kao ljudi i kao kršćani, znajući da je svaki vaš pad, neuspjeh ili nesavršenost samo još jedna prilika da baš tu pronađete Boga i njegovo milosrđe.

Bruxelles, 18. veljače 2007.