13. nedjelja kroz godinu; First things first

Isus će svakom vremenu i naraštaju ostati Bog izazovni. On izaziva i mene i tebe u našim vlastitim životima. Ne bojmo se prihvatiti i danas Njegov izazov.
Autor: p. Antun Volenik, SJ nedjelja, 26. lipnja 2011. u 00:00
“Vama, draga Majko, vama koja ste dva puta moja majka, posvećujem povijest svoje duše... Kada ste zatražili od mene da to učinim, učinilo mi se da će se moje srce rastresati baveći se samim sobom, ali od kada mi je Isus dao osjetiti da ću mu jednostavnom poslušnosti ugoditi, želim činiti samo jednu stvar: započeti pjevati ono što trebam ponavljati vječno – O ljubavi Gospodnjoj pjevat ću dovijeka.”

Ovako započinje svoju najpoznatiju knjigu Povijest jedne duše sv. Mala Terezija. Tko pročita tu knjigu vidjet će što znači do kraja ljubiti Gospodina, staviti ga na prvo mjesto, sve ako si i izuzetno osjetljiva duša (kakva je ona i bila), koju Bog čisti i odgaja samoćom i često duhovnom suhoćom u strogoći Karmela. Zadnja rečenica ovoga teksta uzeta je iz Psalma 89, onog istog kojega danas čitamo na nedjeljnim misama. Terezija ga citira iako je, ili bolje, upravo zato što je poslušala Gospodina u zahtjevnim riječima današnjeg evanđelja. Ostavila je sve i prigrila Njegov križ.

Da li Isus skače sam sebi, tj. Duhu Svetom u usta, kad kaže: “Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan” (v. Mt 10,37). Jer, znamo što veli četvrta Božja zapovijed: “Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji!” Da, mi se uvijek možemo poigrati pismoznanaca i Jehovinih svjedoka i citirati razne dijelove Svetog pisma pa i Isusa dovesti u kontradikciju. Ali onaj tko otvoreno i cjelovito ide čitati Božju riječ naučit će da i kod Boga kao i kod čovjeka vrijedi ono zlatno pravilo: Činiti ono važnije – First things first. Prije ove četvrte zapovijedi postoje tri koje čovjeka usmjeravaju k Bogu. Kad su one zadovoljene, može se bolje izvršavati ostalih sedam. Gospodin treba da bude uvijek prvi poslužen, veli u svojim pravilima obnoviteljica Karmela, sv. Terezija Avilska. Bog na prvom mjestu, smisao je riječi koje nalazimo na početku današnjeg evanđelja: “Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga” (v. Mt 10, 37-39).

Koji je njihov kontekst? Isti onaj iz koga je uzeto i evanđelje od prošle nedjelje. Isus se obraća učenicima i govori im što ih sve može snaći te kako da se ponašaju dok budu išli navješćivati Njegovu riječ. Mi, ljudi današnjice, ponekad smo u velikoj napasti shvatiti i Isusa kao nekog hipija od prije dvije tisuće godina koji je samo ponavljao: peace, peace ili, da budemo izvorniji shalom, shalom. E, pa Isus ima i tu novost za nas. Točno između današnjeg evanđelja i onog od prošle nedjelje nalaze se šokantni reci: “Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač. Ta došao sam rastaviti čovjeka od oca njegova i kćer od majke njezine i snahu od svekrve njezine; i neprijatelji će čovjeku biti ukućani njegovi” (Mt 10, 34-36).

Da, i to je naš Bog, Bog ljubomorni koji se i na taj način bori za čovjeka. Isus se nikada nije bojao sukoba mišljenja, dapače, često je ulazio u rasprave sa svojim sunarodnjacima. Reklo bi se bio je pravi mediteranski tip čovjeka. Ali ni najmanje ga nisu zanimale isprazne priče i dnevnopolitički događaji. Ljudima je naviještao velike, božanske stvari. No na isti je način znao cijeniti tako male znakove pažnje, okretati se najmanjem slijepom prosjaku na putu ili uzeti dijete i staviti ga kao uzor svima. Velika je životna mudrost ove velike Kristove riječi pretočiti u svakodnevni život. Iako ih nije čula, ona ugledna žena iz prvoga čitanja ispunila ih je davši boravište i hranu proroku Elizeju i njegovom sluzi Gehaziji.

Dvije svete Terezije koje sam spomenuo na početku iako su živjele u sasvim različitim vremenima i kao osobe bile potpuno različite, ipak su vrlo duboko osjetile tu Isusovu zahtjevnost. Poznata je anegdota sa sv. Terezijom Avilskom kojoj se Gospodin češće ukazivao. Na neko vrijeme ta su viđenja izostala i to upravo onda kad je svetica imala jako puno problema u reformi svoga reda. Kod prvog sljedećeg viđenja ona se na to blago potužila. Isus joj je odgovorio da one koje on ljubi i kuša. Terezija mu je na to odgovorila: “Zato i imaš tako malo prijatelja!”

Isus će svakom vremenu i naraštaju ostati Bog izazovni. On izaziva i mene i tebe u našim vlastitim životima. Ne bojmo se prihvatiti i danas Njegov izazov.

Bazilika Srca Isusova, Zagreb, 19. lipnja 2005.
 
Da biste komentirali, prijavite se.