15. nedjelja kroz godinu; Slušanje srcem

Ne poslušamo li ipak srcem, nikad nećemo uspjeti shvatiti i prihvatiti Isusa koji nas upravo tako sluša – zato nas on i najbolje razumije.
Autor: p. Antun Volenik, SJ Photo: www.aheartnote.com nedjelja, 16. srpnja 2017. u 09:25
Često se susretnem s činjenicom da nemam puno načina rada u kojima mi riječ, izgovorena ili napisana, nije ono glavno čime nastupam. Najčešće mi se čini da je ipak važnija ova izgovorena riječ – bez obzira na činjenicu da bez ove zapisane ti, dragi čitaoče, ne bi imao pojma što sam ja to rekao. Izgovorena riječ ipak je drugačija, spontanija, njoj ne trebaju interpunkcijski znakovi, ona se ne može uljepšavati dotjerivati, brisati, kopi-pejstati, ona je obično takva kakav je čovjek koji ju je u tom trenutku izrekao.

Zadivljen pred stvarnošću utjelovljene Riječi uvijek se ponovno vraćam, i u ovim mojim tekstovima više se puta može naći poveznice s prologom Ivanova evanđelja koji upravo o tome govori. Sjetimo ga se zajedno: “U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog” (Iv 1,1). Ta Riječ koja je tijelom postala opet ima samo jedan način da bude shvaćena i prihvaćena – treba biti slušana, ali često to nije dosta. Trebamo je čuti i razumjeti.

Ne znam jeste li ikad uspjeli doživjeti ovu poljoprivredno–ratarsku Isusovu prispodobo kao vrhunsku priču o slušanju i razumijevanju onoga što si čuo. Ne treba nam zapravo veliko objašnjavanje ove prispodobe. To nam ovaj put čini sam Isus na molbu apostola. No prije toga pogledajmo, počujmo kratku rečenicu kojom Isus završava ovu prispodobu: “Tko ima uši da čuje, neka čuje!” (Mk 4,9). Sva njegova daljnja egzegeza, tumačenje ove prispodobe govori kako je teško čuti riječ. Dovoljno se prisjetiti samo rečenice: slušat ćete, slušati – i nećete razumjeti…

Isus nam dalje govori o tome što je zapravo polje po kojem je On došao sijati svoju Riječ. Zanimljivo, to nije razum i glava, to je srce koje u ovom kontekstu ima puno šire značenje – to je središte našega života, naša unutrašnjost zajedno s našim mislima i osjećajima. Sada kada smo malo razjasnili pojmove i pravi smisao ove prispodobe, vratimo se malo na njezin početak. Ona je zapravo prva od nekoliko koje je Isus govorio okupljenom narodu kraj Galilejskog jezera. Narod se natiskao oko njega, a on im je kroz prispodobe, priče, nastojao objasniti kako to među nas dolazi i širi se nešto što on naziva Kraljevstvo nebesko. Sljedeće nedjelje bit će puno govora upravo o tom čudnom i misterioznom kraljevstvu.

Na vrlo jednostavan način Isus pokazuje kako njegova zasijana riječ kod nekoga može donijeti toliko ploda, ali da kod većine biva odmah odbačena ili ugušena kasnije. Važno je uvidjeti da se ova prispodoba može primijeniti i na slušanje općenito. Jeste li već primijetili da jedna te ista riječ kod nas može proizvesti cijelo jedno pozitivno gibanje, ma skroz se rascvatemo jer je pala na neki plodni dio naše duše i srca, dok u nekom drugom trenutku na sličnu riječ u nama poraste trnje ljutnje ili odbijanja, ili čak zauzmemo kameni stav besplodne i tvrde šutnje.

Polje našeg srca i duše sastoji se od svih triju vrsta tla. Činjenica je da često ne damo drugome da svojim riječima i osjećajima ore po našem srcu, da ga otvori i zasije. Često su to naši najbliži, a najčešće se to događa između supružnika pa i s djecom jer mislimo da ukoliko se tako otvorimo riskiramo ranjavanje i neshvaćanje. No tada smo u opasnosti da onaj drač i ona tvrda zemlja postepeno preuzmu cijelo područje našeg srca i da nikada ne naučimo ono što nas danas Isus želi naučiti: slušati ušima i srcem. Slušati srcem često znači i mijenjati sebe, a to nam je preteško i to često ne želimo. Slušati srcem znači i duboko suosjećati, a nama je uglavnom lakše samo registrirati tuđu bol i patnju.

Ne poslušamo li ipak srcem, nikad nećemo uspjeti shvatiti i prihvatiti Isusa koji nas upravo tako sluša – zato nas on i najbolje razumije. Pokušajmo shvatiti i prihvatiti da se samo srcem dobro i čuje i vidi – samo tako moći ćemo nešto i požnjeti, a ne tek ostati tvrda, kamena zemlja puna drača i korova vlastite sebičnosti, umišljenosti, samoće ili agresije.

Subotica, listopad 2010.
 
Da biste komentirali, prijavite se.