21. nedjelja kroz godinu; Pismo Gospodinu

Ti si moj drugi ja i koliko bi god želio da me u potpunosti preuzmeš, znam da još nije moguće. Za mene si cilj i svjetionik, za mene si suputnik u mojoj lađi i tako je dobro kada ti predam kormilo i kurs.
Autor: p. Antun Volenik, SJ Photo: www.wisegeek.com subota, 23. kolovoza 2014. u 18:01
Puno puta u životu došlo mi je da se zapitam: Gdje si Bože? Jesi li me napustio? Zašto me kažnjavaš? S druge strane rijetko mi je (gotovo nikada) spontano došlo pitanje: Tko si zapravo ti, Gospodine?

Naravno da kao (nadam se) dobar teolog imam spremne i gotove odgovore na to pitanje. U svakom slučaju ti mi pametni i učeni odgovori ovdje ništa ne bi pomogli jer Gospodina to zapravo i ne zanima. On pita: Tko sam ja za tebe? To je uvijek teško pitanje, no tokom godina, zašto na njega tako dugo nisam znao dobro odgovoriti? Problem je bio u tome što nisam znao (ili nisam htio znati) odgovor na pitanje: tko sam ja?

Zaista treba vremena dok naučiš i prihvatiš sebe gledati u istini. I meni je trebalo vremena da vidim koliko dobrih darova posjedujem, trebalo je vremena za iskreno pogledati u lice i onim manje dobrim stvarima u meni od kojih sam prije bježao i koje su me tada još više boljele. Zato mi je sada puno lakše odgovoriti i na ovo evanđeosko pitanje koje mi Gospodin danas postavlja: Tko sam ja za tebe, Antune?

Evo moga odgovora u obliku jednog pisma i jedne molitve.

Dragi Gospodine!

Za mene si postao moj drugi i najljepši ja, rađaš se i utjelovljuješ svakodnevno po mojim rukama, u Tvoje Ime ja izgovaram ovo je moje tijelo, ovo je moja krv, u Tvoje Ime ja olakšavam teška vremena grijeha kada kažem ja te odrješujem, u Tvoje Ime dotičem dječicu, te male živote koji tek počinju i govorim ja te krstim.
Ti si moj drugi ja i koliko bi god želio da me u potpunosti  preuzmeš, znam da još nije moguće. Za mene si cilj i svjetionik, za mene si suputnik u mojoj lađi i tako je dobro kada ti predam kormilo i kurs. Za mene si i luka povratka kao što kaže draga pjesma: kad me neka druga mora svojim svjetlom, ti me opet primaš k sebi, mojoj duši daješ luku…

Voli te tvoj Antun!

Sve ostalo neka, kao i uvijek, kaže pjesnik, A. B. Šimić:

Nađeni Bog

Ne traži Boga mišlju; u praznini
u kojoj se misao, tamna sjenka, gubi
Uza te Bog je, uvijek u blizini,
U stvarima oko tebe, u zvuku i muku.
Bog ti je uvijek najbliži od svega
Diraš ga rukom, gledaš ga u boji neba
Bog ti se smiješi iz jednog dragog lica
i plaši te iz svake stvari: nema tajne
Ne pružaj miso u praznu daljinu
Uza te Bog je. Otvori sva čula:
na tebe svjetlost s ljetnog neba pljušti
Bog oko tebe sja treperi, miriše i šušti.


Subotica, 2010.
 
Da biste komentirali, prijavite se.