25. nedjelja kroz godinu; Gospodinov recept za izlaz iz krize i nezaposlenosti

Jedino što mi još nedostaje jest biti uistinu dobar radnik, nastojati uistinu predano raditi i veseliti se svakom novom suradniku, svakom za koga vidim da ga je Gospodin pozvao da radi zajedno sa mnom za istu veliku, nebesku plaću.
Autor: p. Antun Volenik, SJ Photo: www.wallafaces.com petak, 19. rujna 2014. u 10:23
Prije no što sam krenuo pisati ovu propovijed svratio sam na mail. Obično to činim kada se ne mogu odmah koncentrirati na onaj “ozbiljni” zadatak koji me čeka. No ovaj put jedan mail dao mi je ideju kako vam približiti današnje evanđelje.¸

Javila mi se prijateljica Vesna s radosnom viješću – sin joj je našao zaposlenje. Prije nekoliko dana putem maila zamolila je mnoge, pa tako i mene, da molimo na tu nakanu, a sada nam se zahvaljuje na molitvi. Doista, danas je pristojan posao od kojeg dobivaš i redovitu plaću i više nego blagoslov. Recesijska Hrvatska, ali i mnoge druge zemlje, grcaju u nezaposlenosti, a mnogi koji rade nisu sigurni da će za to biti i plaćeni.

Zašto sam vam sve ovo ispričao? Isus nam je i u današnjem evanđelju iznenađujuće aktualan. Priča nam upravo o pravu na rad i dostojnoj plaći.

Nije nam teško zamisliti veliku grupu ljudi koji pred onodobnom burzom, na glavnom trgu, čekaju da ih netko najmi, da nađu zaposlenje. No čak i tada, u vrijeme kad je bilo potrebno puno radne snage, riskiralo se da ostaneš nezaposlen, barem kroz jedan dan. Ne naći posao vrlo lako je značilo gladovanje ili barem vrlo oskudno jelo toga dana, kako tebi tako i tvojoj obitelji. Ovom vlasniku vinograda kao da je žao svih tih nezaposlenih, pa ih upošljava, jedne za drugima, iako se već u rano jutro dogovorio s onoliko ljudi koliko mu je bilo potrebno za poslove toga dana. Ovima prvim obećao je i pristojnu plaću – jedan denar, čija je vrijednost bila upravo dnevna plaća jednog radnika. Danas bi dakle denar vrijedio između 150–200 kuna. Naravno tu govorimo o cjelodnevnom napornom radu, uz žegu sunca, što je efektivno bio puno duži od onih naših famoznih 8 radnih sati koji su i mnogi današnji uposlenici zapravo zaboravili.

Naravno, ova Isusova prispodoba ima i svoje dublje, simbolično značenje koje nam je uvijek i puno važnije. Vinogradar i osobito trs u vinogradu omiljeni su Isusovi simboli za njega samoga kao trsa te Oca našega nebeskoga kao vinogradara. No tko bi bio ovaj vinograd i svi ovi radnici koji u njemu rade? Najčešće se ova simbolika primjenjuje na svećenike – radnike u Božjem vinogradu. Iako bi pravo razumijevanje ove simbolike bilo u prepoznavanju sviju nas, kršćana kao radnika u tom vinogradu, želio bih ovdje spomenuti jedno zapažanje u vezi s nezaposlenošću. Jedino zanimanje ili da budemo jasniji poziv u kojem ne riskiraš da budeš nezaposlen jest upravo svećenički poziv. Znam, znam mnogi si svećenici dozvole prilično nezaposlenosti, ali potrebe ljudi oko tebe su tolike da pravi Kristov svećenik ima tisuće načina danonoćno raditi u Božjem vinogradu.

Sve nas ovo vodi do centralnog dijela ove Isusove prispodobe – isplate plaće. Svi dobivaju jednako, i oni koji su radili cijeli dan kao i oni koji su došli tek pred sumrak. Tu jasno vodimo da se uistinu radi o Ocu našem nebeskom koji se ne “obračunava” s nama jer kako veli Izaija: “Njegove misli nisu naše misli” (usp. Iz 55,8). Kao običan čovjek ipak sam se dugo opirao ovoj Božjoj logici da ne pravi razliku između onih koji su podnosili svu težinu dana i onih koji su došli tek pred kraj. No s vremenom sam shvatio da je zapravo najveća čast, najbolji, najuzvišeniji i ako hoćete najbolje plaćen posao upravo rad u Božjem vinogradu. Jedino što mi još nedostaje jest biti uistinu dobar radnik, nastojati uistinu predano raditi i veseliti se svakom novom suradniku, svakom za koga vidim da ga je Gospodin pozvao da radi zajedno sa mnom za istu veliku, nebesku plaću.

Valais, Švicarska, 2011.
 
Da biste komentirali, prijavite se.