28. nedjelja kroz godinu; Jer ti si sa mnom

Poziv je uvijek tu, na nama je samo prestati kupiti mrvice života za kojima trčimo, urediti se i spremni poći na gozbu koju nam priređuje sam Bog.
Autor: p. Antun Volenik, SJ Photo: blog.timesunion.com nedjelja, 15. listopada 2017. u 10:42
Mislim da ni jednu od ovih svojih propovijedi nisam započeo komentarom psalma kao sastavnog dijela nedjeljnih čitanja. Razloga je više. Prvo, u nedjeljnim čitanjima vrlo često nam se nude samo dijelovi, a ne cijeli psalmi. Nadalje, često se umjesto psalma, osobito na misama za mlade, otpjeva neka pjesma pa puk i ne čuje predviđeni tekst. Konačno, za pravo razumijevanje psalma potrebno je i neko teorijsko predznanje koje je teško dati u ovako kratkom tekstu. Ipak, psalam koji ćemo danas čuti, Psalam 23. smatram tako dobro poznatim, tako bliskim da bih upravo njime želio “otvoriti” ovo nedjeljno razmišljanje.

Riječ koja nam je ključ za današnje evanđelje jest trpeza, stol – “Trpezu preda mnom prostireš” (Ps 23,5). Stol u Svetom pismu koristi se naravski i u značenju običnog stol u sobi. No ponajprije on označuje bogat stol na kraljevskom dvoru. Isto tako u najvažnijem dijelu Staroga zavjeta, u pet knjiga Zakona tj. Pouke (Tora), nailazimo na stol kao važan predmet u opremi Hrama. Mislim da su se zato naši prevoditelji odlučili upravo za riječ trpeza koja nam želi pokazati da nas Bog zove na gozbu onako kako je to opisano u prispodobi koju nalazimo u današnjem evanđelju. Štoviše, dobro pogledajmo stol, oltar koji je ispred nas dok slavimo nedjeljnu euharistiju, zahvalu za Isusovu gozbu koju nam on sam pripravlja.

No vratimo se još malo našemu psalmu. Već sam rekao da za razumijevanje jednog psalma moramo znati nešto o tome kako su oni napisani, oblikovani. Svaki psalam ima svoju strukturu i često je ključ za njihovo razumijevanje u ponavljanju određenih riječi ili pak u njihovu središtu. I zaista u sredini ovog psalma nalazimo ključ za njegovo razumijevanje: “... Jer ti si sa mnom” (Ps 23,4). Sve do tada psalmist se Bogu obraća ili točnije priča o njemu u trećem licu: “Gospodin je pastir moj; on mi daje odmora” (usp. Ps 23, 1-2). Važno je zamijetiti da psalmist neprestano zahvaljuje, blagoslivlja Boga za sva dobročinstva koja mu je udjelio. Nakon krešenda, najveće zahvale (“Pa da mi je i dolinom smrti proći” (Ps 23,4)) psalmist prelazi u direktni govor – obraća se Bogu s ti – ti si sa mnom. Tako direktno i intimno nastavlja do kraja psalma, sve do tvrdnje i uvjerenja: “U Gospodnjem ću domu prebivati kroz dane mnoge” (Ps 23,6).

Ovaj psalam pomaže nam shvatiti da naša molitva ne treba uvijek početi nekim prošnjama ili traženjima. Ukoliko znamo Boga blagoslivljati za sva ona mala i velika čuda koja nam je učinio (ja ovdje mogu posvjedočiti da sam zaista išao dolinom smrti), tada ćemo moći tom istom Bogu govoriti “ti”. U susretima s njim, a osobito u euharistiji, tad ćemo vidjeti gozbu, gozbu ljubavi njegova Sina koja je otvorena za dobre i zle, znane i neznane.

Tu negdje započinje i to Božje, Nebesko kraljevstvo o kojemu nam danas Isus priča. U to Kraljevstvo, na tu gozbu, Bog nas neprestance poziva. No za mnoge to jednostavno nije zanimljivo niti važno. Baš kao i nama susret sa živim Bogom koji se rađa na našim stolovima, našim oltarima. No Boga ne može obeshrabriti naša nezainteresiranost i sebičnost. On i dalje poziva. U tolikoj svojoj ljubavi možda riskira da bude ismijan i prezren, ali on zauvijek ostaje Bog kojem ništa nije skriveno. Zato nikada nemojmo banalizirati niti njegov poziv, niti njegovu gozbu. Poziv je uvijek tu, na nama je samo prestati kupiti mrvice života za kojima trčimo, urediti se i spremni poći na gozbu koju nam priređuje sam Bog.

Zagreb, 2011.
 
Da biste komentirali, prijavite se.