30. nedjelja kroz godinu; Volim te, sine

Ljubiti Boga i ljubiti bližnjega samo je odgovor na neizmjernu ljubav koju Bog ima za mene. Istinski živjeti po Božju, po zakonu ljubavi, može samo onaj tko je upoznao, tko je dotaknuo tu Božju ljubav za čovjeka.
Autor: p. Antun Volenik, SJ Photo: cyhm.com subota, 25. listopada 2014. u 08:43

Sinoć sam gledao film. Film počinje na groblju gdje se čovjek srednjih godina u tišini oprašta od groba svoje supruge i – odlazi u samostan, među trapiste. Četiri godine nakon toga njegova kći, koja se u međuvremenu udala i ima malu simpatičnu curicu, odluči ju krstiti i zove oca na to krštenje. No u obitelji je jedan puno veći problem. Postoji i njezin brat Toma, mladić koji je uvijek bio poseban, nježan i buntovan u isto vrijeme, i s kojim otac nikada nije imao dobar kontakt. Sve je bilo još gore kada je umrla majka. Najgore od svega jest to da je Toma, ljubitelj trka i brzih motora, nastradao, a nije bilo načina da se to javi ocu. Sad Toma mrzi oca i to mu u lice kaže, bježeći od njega u svojim kolicima. Bit će potrebni dani da se otac usudi doći do Tome i doslovno mu vikati da ga voli, da je svjestan da je pogriješio ostavivši ga prerano, no Toma je previše ranjen da bi ga čuo. Otac se vraća u samostan, trpi zbog svega, ali ne prestaje moliti. Toma se prelama u svojoj okolini siromašnog pariškog predgrađa, no riječi koje su ipak našle put do njegova srca – Toma, volim te!!! – ne daju mu mira i on se postepeno mijenja…

Kad nam Isus danas daje svoje dvije zapovjedi ljubavi, čovjek današnjice lako se može zapitati: a zašto da ljubim? U ovom proračunatom svijetu nitko nikog ne voli – nisam baš siguran niti da Bog voli ovaj svijet, uz sve ratove i bolesti kojima smo svjedoci. Onom tko nikad nije upoznao svoga oca (ili onom čiji otac nije mogao ili znao biti otac), teško je objasniti tko je to tata. Onom tko nije upoznao Boga (ili što je puno, puno češće, tko ima krivu sliku o Bogu), teško je objasniti tko je to Nebeski otac, i što je još teže prihvatiti, da nas voli. A voli nas! U svakoj Isusovoj gesti i riječi Isus nam otkriva Nebeskog oca koji zaista ponekad viče – volim vas!

Treba samo malo bolje zaviriti u biblijske tekstove pa ćemo vidjeti da Bog ne ljubi samo kao otac, nego i kao majka. Prorok Izaija – peti evanđelist, kako ga vole nazivati – ima nekoliko odlomaka gdje govori o Bogu koji poput majke ljubi svoj narod. Biblijski stručnjaci navode i zanimljiv detalj – kada Stari zavjet govori o Duhu, daje mu ženski član, ženski rod!

Isus daje dvije zapovijedi ljubavi u kojima je sažet sav Zakon i proroci – cijela Biblija – jer zna za našu neizmjernu potrebu za ljubavlju koja je stavljena u svakoga čovjeka. Ljubiti Boga i ljubiti bližnjega samo je odgovor na neizmjernu ljubav koju Bog ima za mene. Istinski živjeti po Božju, po zakonu ljubavi, može samo onaj tko je upoznao, tko je dotaknuo tu Božju ljubav za čovjeka. Tada nam se Isusove zapovijedi ljubavi ne čine više ni nerealne ni lude, već itekako životne, tada otkrivamo u njima srce evanđelja – Radosne vijesti. Tada i mi možemo ljubiti i to upravo majčinskom ljubavlju – kako nam svjedoči današnji psalam (u hebrejskom originalu koristi se riječ rhm kojom se redovito izražava majčinska ljubav Božja prema nama) – tada i mi tako možemo ljubiti Boga i bližnjega.

Istinski Boga možemo posvjedočiti i sebi i drugima samo ako ga pronalazimo i živimo u djelotvornoj ljubavi. Čovjek taknut Bogom ne može ostati pasivan. Ovih zadnjih nedjelja crkvene godine čitamo Pavlovu prvu poslanicu Solunjanima. Ako bismo Pavla trebali opisati u nekoliko riječi bile bi to: čovjek taknut Bogom. On je primjer čovjeka preko kojeg je Bog taknuo svijet – ali uz teške muke i napore s Pavlove strane. No ono najvažnije što nam je Pavao ostavio je njegova živa riječ, njegovo svjedočanstvo što je Bog činio preko njega. I to riječ tako svježa, najsvježija upravo u ovoj poslanici. Ona je napisana prva, ni dvadeset godina od Isusove smrti i uskrsnuća. Sve druge knjige Novoga zavjeta napisane su kasnije – osobito evanđelja, a ovo nam Pavlovo pismo stoji najbliže živom Isusu koji donosi Radosnu vijest. Zato se ne čudimo kad u ovoj poslanici nailazimo na Pavlove riječi: “Ali bili smo među vama nježni kao majka što hrani i njeguje svoju djecu. Tako, puni ljubavi prema vama, htjedosmo vam predati ne samo evanđelje Božje nego i naše duše jer ste nam omiljeli” (1 Sol 2, 7-8).

I zato danas čitamo u drugom čitanju kako su Solunjani uzor svim kršćanima u tadašnjoj Europi, jer su preko Pavla otkrili Boga koji ih ljubi. Pavao nije naivan, spominje on mnoge i mnoge teškoće koje su imali on, Timotej i Silvan (a tu je vjerojatno bio i Luka) dok su naviještali Riječ. No u ovoj poslanici ipak prevladava radovanje i zahvaljivanje kao što čujemo i u današnjem odlomku. No kraj ove poslanice sav je u imperativima: “Uvijek se radujte! Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu.”

Onom tko ljubi, ove zapovijedi neće biti teške.

Bruxelles, studeni 2005.
 

Da biste komentirali, prijavite se.