7. nedjelja kroz godinu; Sreća beskrajna

Svi žele biti i osjećati se sretni. Kada ljude pitaš što ih čini sretnima, dobiju se prilično različiti odgovori.
Autor: p. Antun Volenik, SJ Photo: willowoakcounseling.com petak, 21. veljače 2014. u 07:33

U tradicionalnoj duhovnosti puno se govorilo o nečemu što se nazivalo kršćanska savršenost. Trebalo je nastojati biti savršen već ovdje na zemlji – gotovo ili posve savršen da bi kršćanin zapravo bio zadovoljan. Namjerno nisam napisao sretan jer ta se riječ tada u duhovnosti nije previše upotrebljavala. Danas ljudi puno bolje razumiju upravo tu riječ – sreća. Svi žele biti i osjećati se sretni. Kada ljude pitaš što ih čini sretnima, dobiju se prilično različiti odgovori. Na internetu možete svaki mjesec promatrati rezultate istraživanja koje se naziva nacionalni indeks sreće, a pokazuje da je, kontinuirano, u Hrvatskoj svaki mjesec više od 60 posto statistički sretnih ljudi. S druge strane, prema istraživanju koje je proveo poznati američki magazin Newsweek, između 100 svjetskih zemalja najboljih za život prva je Finska, a slijede ju Švicarska, Švedska i Australija. Hrvatska je zauzela 28. mjesto, a susjedna Slovenija 24.

Analitičari Newsweeka vrednovali su uvjete za život u pet kategorija: obrazovanje, zdravlje, kvaliteta života, gospodarska dinamika i političko okružje. Sve u svemu, čini se da smo mi kao zemlja zapravo zajednica prilično sretnih ljudi, svem našem “crnčenju” usprkos.

Na pitanje što tebe čini sretnim, dobit ćemo cijeli dijapazon razloga: od malo novaca na banci do skupog auta, od zdravlja (svoga i članova svoje obitelji) do osjećaja Božje blizine i zaštite. Ako si i sam postavim takvo pitanje, što mene čini sretnim, moj odgovor bi bio: biti u miru s Bogom i sa samim sobom, drugim riječima prihvaćati ono što On želi za mene i prihvaćati sebe onakvog kakav zaista jesam. Kada se tako odnosim prema Njemu i samom sebi, teško me mogu uznemiriti i uplašiti situacije i ljudi na koje svaki dan nailazim i koji bi me u drugačijim prilikama potpuno izlude. U ovoj drugoj situaciji, kad pomalo ili potpuno “izludim”, zli samo ispremiješa karte i počne upravljati mnome, mojim rječnikom i ponašanjem.

U cijelom petom poglavlju svog evanđelja, evanđelist Matej donosi nam Isusov prijedlog kako biti sretan, kako biti blažen. Danas smo čuli vrhunac toga govora koji mnogima zvuči puno prije kao prijedlog kako biti lud, odbačen i neshvaćen – ukratko, kako se osjećati nesretno. Ne osvećivati se, biti velikodušan, pokušati razumjeti, prihvatiti, štoviše ljubiti svakoga pa čak i onoga tko ti nanosi zlo i nepravdu.

Davno sam odahnuo i oslobodio se pomisli da ću ikada i sam biti takav i tako postići kršćansku savršenost kako se prikazivala u lijepim tekstovima prošlih stoljeća. Možda su oni tako i mogli… Ono što me je oslobodilo jest zadnja rečenica ovoga evanđelja: budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski.

Da bismo do kraja shvatili ovu rečenicu, treba zaviriti i na kraj današnjeg psalma. Tamo čitamo: Kako je otac nježan prema sinovima, tako je Gospodin nježan prema onima koji ga se boje. Beskrajna Božja nježnost ono je savršenstvo ljubavi za kojim zapravo čezne svako ljudsko srce i samo ono koje je bilo dotaknuto tom beskrajnom nježnošću u svojim najdubljim “nesavršenostima”, mržnjama, ranama i željama za osvetom može poželjeti nasljedovati ovo evanđelje.

Mislim da svatko tko je barem malo iskren prema sebi nad ovim evanđeljem može imati samo onu Ignacijevu “želju za željom” nasljedovati do kraja ovu Isusovu riječ, svjestan da svojim silama ne može u tom smjeru učiniti ne korak, već ni milimetar. No osjenjen Božjom beskrajnom ljubavlju i nježnošću, poželiš da se to i drugom dogodi, da i drugi konačno otkrije što je to prava sreća. Nije važno koliko će me to ljudski gledano koštati, moja sreća i moj mir tad će samo rasti prema beskraju, prema Njemu.

Zadar, 2010.
 

Da biste komentirali, prijavite se.