8. nedjelja kroz godinu; Samo je u Bogu mir, dušo moja

Neki dan pogled mi je privukao naslov na mom omiljenom web portalu: “Nevjerojatna vijest iz Njemačke. Vlasnik DM-a, Götz Werner, donirao je cjelokupan udio kompanije jednom dobrotvornom fondu”. Sjetih se da je Bill Gates prije koju godinu učinio slično, obećavši da će potrošiti 99 posto svog bogatstva u humanitarnom radu. Obojica su, uzevši u obzir što su sve u životu stekli, još u punoj snazi – Werner u šezdesetima, Gates u pedesetima.
Autor: p Antun Volenik, SJ Photo: www.wordpress.com petak, 28. veljače 2014. u 10:03

S druge strane znam za ljude koji se grčevito drže za nekoliko metara zemlje ili okućnice ili su u brizi za svoju ostavštinu ili auto ponekad u ratu s cijelim svijetom, najčešće sa svojom vlastitom obitelji. Ova dvojica gore spomenuta shvatila su veliku mudrost koja mnogima ostaje skrivena: od svoga bogatstva oni više nemaju gotovo nikakvo zadovoljstvo, samo brigu i trošenje sebe u povećavanje nečega što im u biti ne služi. Tako su se odrekli, za nas obične smrtnike, ogromnih suma eura i dolara da bi imali više za sebe i za druge. Naravno da nam možda ostaje nepoznata prava nakana i namjera ovakvih bogataša, ali ipak…

Sve to dalo mi je misliti zašto zapravo moj Bog od mene traži toliko odricanja i nenavezanosti za stvari i osobe? On, najbogatijih od svih, a jedna od njegovih najljepših titula jest “bogat milosrđem”! Dao se potpuno “oplijeniti”, kako veli sv. Pavao, da bi me i na taj način podsjetio da trebam imati povjerenja i predati se u Očeve ruke. Istinito življenje moje vjere stoji i pada na povjerenju. Povjerenje je sve. Isus se u najvećem povjerenju predaje u Očeve ruke u Getsemaniju da bih i ja imao barem malo vjere učiniti isto pred puno banalnijim stvarima kao što su moja kreditna kartica ili neka omiljena stvar koju želim kupiti.

Možda je to meni osobno lakše reći jer se trebam brinuti samo za sebe. No i ja sam se nalazio u situacijama kada su mi bile date na upravljanje poveće sume novca i mogu uistinu posvjedočiti da me to nije učinilo sretnim. Dapače, duboko sam doživio Isusovu riječ o zabrinutosti nad svim tim – tada se zaista ostvaruje ona druga Isusova riječ: “Gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce” (v. Mt 6,21). Govoreći o novcu i stvarima koje se njime mogu kupiti uvijek se sjetim onog grafita: Život je težak, ali ljepše je plakati u Porscheu nego u fići. Vjerujem da će se mnogi naći u ovim riječima, ali ono što nam današnja čitanja poručuju jest povjerenje u taj život u kojem nisam sam. Dapače, uvijek mogu računati na očinsku i majčinsku brigu mog dobrog Oca.

O toj upravo majčinskoj njegovoj brizi tako nam jasno govore nježne riječi prvog čitanja. Gotovo da šokiraju jer Stari zavjet obično donosi puno grublje retke: “Može li žena zaboravit i svoje dojenče, ne imati sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću.” (Iz 49,15). Prorok dalje nastavlja: “Gle u dlanove sam te urezao” (v. Iz 49,16). Gledajući svoj vlastiti život i toliko nepovjerenja koje iskazujem prema Gospodinu, toliko brige i straha koji je u stvari neutemeljen, imam dojam da bih si negdje na vidno mjesto morao upisati ove riječi i čitati ih i moliti nad njima svaki dan.

Zaista su istinite riječi današnjeg psalama: “Samo je u Bogu mir dušo moja” (Ps 62,2). Nitko i ništa ne može mi ga dati niti se on igdje može kupiti, samo Bog prebogat milosrđem i mirom može mi ih darovati.

Zadar, 2010.

Da biste komentirali, prijavite se.