Misa polnoćka; Naš poklon malome Božiću

U ovoj božićnoj noći nije se teško otvoriti malom Bogu koji dolazi ponovno iznenaditi, darovati i obasjati ovaj svijet. To mogu osjetiti samo oni koji ga čekaju čiste i otvorene duše.
Autor: p. Antun Volenik, SJ Photo: catholicphilly.com utorak, 24. prosinca 2013. u 09:03

Zato ponizno krenimo i večeras k malom Božiću s onim jedinim što mu možemo pružiti i pokloniti – svoju malenost, grešnost, lomljivost i jednostavnost. Samo u toj našoj maloj štalici moći će se on roditi i u nama.

Značenje, veličina i zanosnost Božića i ove svete noći toliki su da je nikakve ljudske riječi ne mogu nadopuniti. Samo onaj tko je kao dijete u čudu stajao pred jaslicama, dok su mu mili napjevi naših božićnih pjesama odzvanjali u ušima, to shvaća i razumije. Iza nas su sve pripreme i nervoze predblagdanskih dana i naša duša, ako ju pažljivije osjećamo, čezne se ugrijati u toj betlehemskoj štalici, klanjajući se malomu kralju.

Kao i svake godine moramo si priznati da smo i mi kao puk o kojem piše Izaija prorok “Narod koji je u tmini hodio, oni što mrkli kraj smrti obitavahu” (Iz 9,1). Naše tmine, i bolesti, i razočaranja, i oskudice, i sukobi na osobnoj, narodnoj, državnoj i svjetskoj razini mrače i smućuju naše poglede. Kada tome dodamo sve ono teško i sumorno što nam razni mediji svakodnevno donose kao udarne teme, gotovo nas doslovno približava tekstu proroka Izaije, sve nas to dovodi na rub tmina i smrti. Ali upravo zato nam se događa ta tajanstvena noć, kada svatko, samo ako to želi, može vidjeti i osjetiti tu svjetlost veliku i jarku. Naspram sumornoj svakodnevici može u nama barem načas sinuti ta radost i veselje. Ta radost i veselje, koja je svake godine ista, a opet nova, koju ne mogu zamijeniti ni veliki pokloni ni puni stolovi. Ta radost i veselje upravo kreće iz naših crkava, od naših božićnih pjesama koje puna srca pjevamo u ovoj svetoj noći. Tek onda dobivaju smisao sve naše pripreme jer se možemo i, unatoč svim problemima, moramo radovati, radovati nad tom nečuvenom stvari: Bog je sišao s nebesa, smanjio se do maloga djeteta, novorođenčeta, kako lijepo veli božićna pjesma “Djetešce nam se rodilo, s neba na zemlju siđe k nam”. Psalmist je to davno opjevao: “Neka huči more i što je u njemu!”
(v. Ps 96,11) uključujući i cijelu prirodu u tu radost.

I zato nam je Božićna radost svake godine tako nova i tako draga. Ona je tim veća što smo bliži idealu koji nam daje sveti Pavao u noćašnjem drugom čitanju. On nas poziva da živimo razumno, pravedno i pobožno u sadašnjem svijetu… Da, u sadašnjem svijetu onakav kakav on jest, pritisnut sa svih strana ratovima i nasiljem. I Isusov rodni grad Betlehem danas je okružen žicama, kontrolnim tornjevima i tenkovima, a hodočasnicima nije dopušteno doći noćas i pokloniti se u dragoj spilji uz zvijezdu koja simbolizira mjesto Kristova rođenja. Ljudska je povijest bila i ostala uvijek takva, zaprljana ratovima, patnjom, nepravdom – i sami smo tome svjedoci u našem narodu i na ovim prostorima od Domovinskog rata pa dalje u prošlost. No, evo, upravo u ovoj svetoj noći slavimo trenutak kad je Bog odlučio intervenirati, ući u tu ljudsku povijest, u točno određeno vrijeme i na točno određeno mjesto, čuli smo kako nam to evanđelist Luka detaljno opisuje. Taj prvi Božić zbio se vrlo tiho za sav ostali svijet – nije se o njemu čulo ni u Rimu, ni ovdje u Saloni, a i u Jeruzalemu tek poslije. I danas se Božić može dogoditi samo tiho u nama samima bez velike buke i pompe. Mali Bog došao se utjeloviti i rasti kao ona pšenica koju smo prije nekog vremena zasijali s malo zemlje, a sada se tako lijepo zeleni. Eto, Bog je došao da i u plitkoj i škrtoj zemlji moje i tvoje duše izraste u čvrsto stablo vjere. On to može samo ako mu mi to dopustimo.

Svi smo mi kao pastiri večeras došli osjećajući taj poziv koji u kršćanstvu odzvanja već 2000 godina: Ne bojte se! Zato svojom molitvom, svojim svakodnevnim životom, i kada prođe ova čarolija Božje noći, dajmo slavu Bogu da bismo s anđelima uvijek mogli reći: Slava Bogu na visini, a mir ljudima dobre volje.

Split, Visoka, 2001.

Da biste komentirali, prijavite se.