Novi početak

Čovjek uvijek u životu treba novi početak, vrijeme da svede račune i počne iznova. Čovjek voli mjeriti novac, težinu, visinu, vrijeme. “Ozbiljan” čovjek rijetko razgovora ili razmišlja o nemjerljivim, vječnim i beskonačnim stvarima, zbiljama, istinama.
Autor: p. Antun Volenik, SJ Photo: lovecsnow.livejournal.com srijeda, 01. siječnja 2014. u 08:21

Svak zna da, čak i po bontonu žene u određenim godinama, nije uljudno pitati za dob. Ova naša gospođa Zemlja, i mi na njoj, slavi danas svoj rođendan. Ako bi se ipak uljudno i ispod glasa raspitali za njene godine, odgovori bi bili jako različiti. Geolozi i paleontolozi govore nam o milijunskim godinama naše Zemljice, stari židovski rabini davno su to izračunali, striktno se držeći godina i generacija navedenih u Starom zavjetu, te smo po tom računu u 5766/5767. godini, muslimanima je 31. siječnja 2006. nova hidžretska 1427. godina, dok najmnogoljudnija kineska nacija slavi svoj, nama dalek, lunarni kalendar.

U svakom slučaju, da nam je Zemlja stara – stara je! A opet, tako nam dobro služi, barem se nama iz europske perspektive tako čini. Nedavno naiđoh na podatke iz 2004. objavljene u knjizi “50 činjenica koje mijenjaju svijet”: Amerika troši 10 milijardi dolara godišnje na pornografiju – jednaku sumu troši na pomoć drugim nacijama. Crnac rođen u SAD-u ima 1/3 šanse da ode u zatvor dok je za bijelca šansa 1/17. Skoro polovica Britanaca do svoje 15 godine je probalo neku od ilegalnih droga, a gotovo četvrtina su redoviti pušači. U svijetu živi 27 milijuna robova. Trećina svijeta je u ratu. Svaki peti čovjek živi s manje od 5 penija na dan. Automobili ubiju po dva čovjeka svake minute. Svake godine odumire desetak govornih jezika. Više ljudi prepoznaje znak za McDonald’s nego znak kršćanskog križa. Ista stvar je s Mercedesovim simbolom i olimpijskim prstenovima. 61% britanskih mladića vjeruje da su svemirci sletjeli na Zemlju, a 39% ih vjeruje u kršćanstvo.

Čovjek se gotovo spontano upita: gdje si ti, mali hrvatski čovječe? Ili mali čovječe bilo koje male zemlje ove male i stare Zemlje koji vjeruješ da iznad tebe ima Netko tko ti je dao život, vrijeme i ovu Zemlju da se njima poslužiš, ali ne da njima neograničeno vladaš, i koji u Bogu tražiš oslonac i spas? Trenutno živim u gradu od 9 milijuna ljudi, u mnoštvu nacija, jezika i boja kože. Sve više shvaćam da Bogu trebam biti zahvalan ne samo na daru života, ovdje i sada, već barem jednako tako na daru vjere. Daru vjere da je i ovo vrijeme od Boga, daru vjere da ja (onaj mali sebični ja) nisam središte svemira, nego da sam poslan u ovo vrijeme i ovim ljudima, vjere koja ne dozvoljava da se nad ovim vremenom (bilo svojom prošlošću, sadašnjošću ili budućnošću) beznadno očajava ili ludo raduje, vjere koja nutka da se živi zahvalan za dar života od Boga primljen. Riječi blagoslova koji danas čitamo iz Knjige brojeva jesu blagoslov za čitav narod. Bog sam nudi se, besplatno, da nas blagoslovi, blagoslovom života i blagoslovom vjere.

Čovjek uvijek u životu treba novi početak, vrijeme da svede račune i počne iznova. Čovjek voli mjeriti novac, težinu, visinu, vrijeme. “Ozbiljan” čovjek rijetko razgovora ili razmišlja o nemjerljivim, vječnim i beskonačnim stvarima, zbiljama, istinama. Sve ove brojke koje opisuju naš svijet takav kakav jest, ipak ne opisuju najvažnije, najbitnije stvari u životu: more (najveći i najljepši dio Zemlje još uvijek tako malo istražen), svemir, ljubav, Boga.

Kako su smiješne sve naše brojke, kilogrami, milijuni i kilometri pred neograničenim i vječnim. Ovaj zadnji tjedan vjerujem da smo izrekli puno želja i čestitaka. Nekima iz pristojnosti, nekima od srca željeli smo mir, blagoslov, sreću i zadovoljstvo. Želimo li mi sami sebi nešto posebno, veliko? Svetica koju ja volim citirati, sv. Mala Terezija, zaželjela je za sebe sve! Sebično? Sve ne znači samo sve dobro, lijepo i fino, nego zaista sve, život u punini sa svim zdravljem i bolešću, zadovoljstvima i nevoljama.

Primiti život u punini, opis je života i blažene Bogorodice Marije. Zbunjena nazaretska djevojka primila je, rodila i njegovala Život svih nas. Ona je postepeno rasla u shvaćanju Života kako nam svjedoče i riječi sv. Luke, evanđelista: “Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu” (Lk 2,19). Kad smo već kod sv. Luke, sjećam se riječi jednog mog pobožnog prijatelja koji je kritizirao “nesritinog Pavla jer nije reka ni riči o Mariji”, a oduševljavao ga je Luka “kako tako lipo o Gospi piše”.

I evo nam baš danas i Luke i Pavlova teksta iz poslanice Galaćanima gdje jedini put, istina neizravno, spominje ženu, Ženu koja nam dade Sina i Brata. Po njemu smo posinjeni. I zato danas, na Novu godinu, slavimo Blagdan Marije Bogorodice i ponovno čitamo izvještaj iz Betlehema. Isus nas je naučio i poslao nam svoga Duha, da i mi, i u našem nemirnom vremenu i iz naših nemirnih srdaca, možemo s vjerom zavapiti nebeskom Ocu: “Abba! Oče!”

Bruxelles, 1. siječnja 2006.
 

Da biste komentirali, prijavite se.