16. nedjelja kroz godinu; Odmorite se malo…

Odmor u Gospodinu to je intenzivnije druženje s njim. To je gledanje kako on radi za mene. On nas odmara jer u njemu je mir. Po današnjem evanđelju za dobar odmor u Gospodinu postoji samo jedan uvjet – raditi s njim u misiji koju nam je dao.
Autor: p. Antun Volenik, SJ nedjelja, 22. srpnja 2012. u 00:00

Opće je poznata stvar da je naše vrijeme umorno vrijeme. Živimo na kontinentu koji se zove “stara Europa”, koji je i sam umoran i star. Po natalitetu i migracijama i mi se približavamo tom trendu stare i umorne Europe. Umara nas stres na poslu, umaraju nas svakodnevne, osobne brige i problemi, umara nas toliko toga i želimo odmor. 

Kako dobro u ove ljetne dane zvuče Isusove riječi koje čitamo u današnjem evanđelju: “Otpočinite malo” (v. Mk 6,31). Isus koji uvijek ima osjećaj za čovjeka u tom je pozivu ponovo ispred svoga vremena. Naravno da u njegovo doba nije postojao pojam “godišnji odmor”. Postojala je samo ona bogata manjina koja nije ništa radila i ogromna manjina koja se, evenutalno, mogla odmoriti u skladu s poslovima na polju ili kao što je kod apostola – ribara bio slučaj, kada vremenske neprilike nisu dozvoljavale isplovljavanje. Ne zaboravimo, Isus živi u državi koja je robovlasnički uređena – sustav nad kojim se danas zgražamo, ali koji je, očito, bio prilično isplativ jer su ga i mnoge kršćanske države prakticirale i petnaest stoljeća nakon Krista, a neke muslimanske i dan-danas.

Pogledajmo kontekst u koji evanđelist Marko smješta te Isusove riječi. Isus i apostoli rade, trude se oko naviještanja Radosne vijesti. Ovo evanđelje nastavak je prošlonedjeljnog – apostoli su se vratili iz svoje prve apostolske misije. Očito, prilično uspješne. Nalazimo ih, zajedno s Isusom, okružene tolikim mnoštvom da “nisu mogli ni jesti”. I nakon što stignu na svoju “turističku” destinaciju, osamu, gdje su se željeli odmoriti, mnoštvo ih je već čekalo žedno i gladno njihovih riječi i djelovanja. Isus ostaje vjeran svojoj riječi. On preuzima inicijativu, on radi pun sažaljenja prema narodu, a istovremeno daje apostolima priliku da se odmore.

Oni koji su završili srednju školu u vrijeme socijalizma sjećaju su predmeta koji se zvao marksizam (tokom godina imao je svoje razne inačice). Tamo su nas učili da je rad stvorio čovjeka i da se sve oko nas, pa i mi sami, temelji na materiji. Činjenica jest da je čovjek biće rada i da kroz rad stvara, izgrađuje se i raste. No, također je činjenica da sve što mi stvaramo jest nesavršeno, propadljivo i vrlo često stvara otpad, zagađenja; moramo izrabljivati ili drugog čovjeka ili prirodu u tim našim “radnim i stvaralačkim uspjesima”. Taj nas rad umara i potrebni smo odmora, odaha. Tako često volimo zaboraviti da je netko radio i prije nas. Sva ljepota i tajanstvenost prirode i svemira također je nastala Božjim djelovanjem, radom. I već tada, u početku, Bog je predvidio odmor i odah – sedmi dan – nedjelju. Poznajem jednog gospodina, dugogodišnjeg profesora marksizma i svojevremeno politički aktivnog. Danas, nakon što je otkrio velikog Tvorca, ili bolje rečeno, nakon što je Stvoritelj otkrio njega, o svemu bi nam mogao puno više i bolje pričati. U knjizi svoga obraćenja, do sada nažalost neobjavljenoj, opisuje taj svoj put. Čovjek je to koji danas može reći: “Velika nam djela učini Gospodin, opet smo radosni” (Ps 126,3).
Ali vratimo se našem odmoru, kako ga je Bog zamislio, kako ga prikazuje u današnjim čitanjima. To je jednostavno odmor uz Gospodina i u Gospodinu. Osobito današnji psalam, toliko puta opjevan u raznim melodijama, poziva na takav odmor, u prepuštanju Gospodinu, Dobrome pastiru.

Ova moja propovijed, nadahnuta Isusovim riječima: “hajdete i vi na samotno mjesto i otpočinite malo” (Mk 6,31), može biti i svojevrsni turistički prospekt. Od velikih svetišta Međugorja, Lourdesa i Fatime, Rima, Assisija, do svih malih samostana i duhovnih centara koji nude takav “duhovni” odmor. No ostavimo ih specijaliziranim agencijama, župama i pobožnim ljudima koji nude takve programe. Svi mi dobro znamo da se i s odmora možemo vratiti umorni ili, u najmanju ruku, da su nam na početku odmora potrebni dani da se malo smirimo i shvatimo da možemo smanjiti tempo i posvetiti se sebi.

Odmor u Gospodinu to je intenzivnije druženje s njim. To je gledanje kako on radi za mene. On nas odmara jer u njemu je mir. Po današnjem evanđelju za dobar odmor u Gospodinu postoji samo jedan uvjet – raditi s njim u misiji koju nam je dao. Za svakog od nas ona je malo drukčija, osobnija. Naš Bog nije ni privatni poduzetnik ni čangrizavi šef. Dapače, on misli na naš odmor i spreman je raditi za nas kako bismo se odmarali. Svaki dan možemo ući u pet ili pedeset minuta takvog odmora. A od takvog odmora može se živjeti dugo. Iz Božje perspektive – vječno,  jer takav odmor otvara nam put Ocu u vječnosti.

Bruxelles, 23. srpnja 2006.

Da biste komentirali, prijavite se.