20. nedjelja kroz godinu; Mudrost

Mudrost se stiče godinama, to svi znamo. Možda je ona i najljepša nagrada starenja. Otkrivati Mudrost, Promisao Božju za mene. Svaki naš “da” toj Mudrosti bilo je i vlastiti rast u životnoj mudrosti. Svaki naš “ne” bilo je ono što obično nazivamo “životna škola” koju bismo morali platiti kada smo uvidjeli kako smo glupo postupili.
Autor: p. Antun Volenik, SJ nedjelja, 19. kolovoza 2012. u 00:00

Prije negoli se danas pozabavimo s nedjeljnim evanđeljem, koje nam i dalje govori o Isusu – živome kruhu − zaustavimo se malo na današnjem prvom čitanju. Uzeto je iz Knjige mudrih izreka i personificira Mudrost u ženi koja gradi i slavi pozivajući sve koji su željni mudrosti na svoju gozbu.

Što je mudrost? Sjećamo li se sličnog pitanja koje je postavio Pilat Isusu: “Što je istina?” Ima li sličnosti između istine i mudrosti, rastu li iz istoga korijena?

Nekada je mudrost bila na cijeni. Stari su rado tražili mudrost. Opće je poznata priča o grčkom filozofu Diogenu, beskućniku koji je živio u bačvi i cio život imao upaljenu svijeću ne bi li našao mudra čovjeka.

Mnoge su mudre glave puno toga zapisale i može nam se učiniti da mudrost leži skrivena u knjigama. Da, ali tek u tragovima, u djelićima. I to ne u svima. Često ne u onim najprodavanijima. Pogledajmo samo primjer dvoje danas najpoznatijih i najprodavanijih pisaca: Engleskinje J. K. Rowling i Amerikanca Dana Browna. Ima li u njihovim knjigama mudrosti? Nema – i to iz više razloga. Najočitiji je da su se oboje poigrali s istinom i pokušali zamutiti odnos dobra i zla. Na vrlo inteligentan način, dakako. Zato su te knjige zanimljive za čitanje, ali su daleko od mudrosti. Mudra knjiga, mudar čovjek, mora nas voditi bliže istini, osvjetljavati put ka istini. Ali ne samo to. Naša Knjiga mudrih izreka govori nam na slikovit način da Mudrost postoji, da postoji “kuća Mudrosti”. Ona nije tajanstvena ni kodirana. Dapače, ona je gostoljubiva i otvorena. Spremna slaviti gozbu s nama. Jedini uvjet je naša poniznost. Priznanje da nam nedostaje mudrosti. Pa zašto onda tako malo ljudi uspijeva naći to mjesto, taj prostor i napiti se na izvorima mudrosti?

Čovjek teško dopire do one istinske Božje mudrosti iz jednostavnog razloga što je mudrost Božja − ludost ovome svijetu. Na više mjesta u Bibliji naći ćemo na izraze koji govore o tome kako Bog izabra lude da posrami mudre, čut ćemo Pavlov govor o ludosti križa, zauvijek će nam ostati čudne Isusove riječi: blago siromašnima duhom… ako ne prihvatimo tu Božju mudrost koja je ludost ovomu svijetu.

Uz to, Mudrost Božja zaista stoji u neraskidivom odnosu s istinom, jednostavnošću, otvorenošću i radošću. No ima u mudrosti još nešto, nešto što je odvaja od svega ostalog. Kao što nam pokazuje prvo čitanje, mudrost je povezana i sa životnim zadovoljstvom, životnom srećom. Mudar čovjek otkrio je tajnu sretnog, zadovoljnog, ispunjenog života. Zbog toga ljudi traže i žele čuti mudra čovjeka, zbog toga žele pročitati mudru knjigu. Žele i sami otkriti tajnu kako se osloboditi vječne ovisnosti o stvarima i ljudima, naći svoj životni mir i sreću.
Svake nedjelje na našim nedjeljnim misama i mi spominjemo nekakvu tajnu. Nakon najvažnijeg dijela mise, pretvorbe, svećenik izriče riječi: tajna vjere. Što znače te riječi? Još na osnovnoškolskom vjeronauku naučili smo da one označavaju tu nama nevidljivu promjenu kruha i vina u Isusovo tijelo i krv. No te riječi možemo shvatiti i puno šire. Te “svete tajne”, kako euharistiju nazivaju u pravoslavnom svijetu jesu ta gozba na koju nas Mudrost poziva u prvom čitanju. U njima je tajna jednostavnosti, istine i mira. U tajni Isusove ljubavi za nas, koja će uvijek ostati tajna, sablazan i ludost ovomu svijetu, mi možemo naći odgovore na vlastita pitanja i nesnalaženja. Da se poslužimo riječima poslanice Efeženima, tek kad otkrijemo tajnu Božje mudrosti, moći ćemo živjeti kao mudri i početi iskupljivati svoje dane i u dobrom i u zlom vremenu koje nam je dano.

Svakodnevno smo svjedoci da je izreka ljudskoj ludosti nema kraja itekako točna. Ali puno je važnije da li vjerujemo, da li se uvjeravamo u tvrdnju: Božja mudrost je bezgranična i meni dostupna.

Mudrost se stiče godinama, to svi znamo. Možda je ona i najljepša nagrada starenja. Otkrivati Mudrost, Promisao Božju za mene. Svaki naš “da” toj Mudrosti bilo je i vlastiti rast u životnoj mudrosti. Svaki naš “ne” bilo je ono što obično nazivamo “životna škola” koju bismo morali platiti kada smo uvidjeli kako smo glupo postupili. Ako smo stekli i malo životne mudrosti, morali smo uvidjeti kako, u biti, jeftino plaćamo te svoje životne škole. No ipak dovoljno da otkrijemo kako je dragocjena stvar živjeti u skladu s Božjom mudrošću koja jedina ima tajnu života, istine i sreće.

London, 20. kolovoza 2006.

Da biste komentirali, prijavite se.