33. nedjelja kroz godinu; Ime ruže

Apokaliptička čitanja ove nedjelje podsjećaju me na jednu knjigu (i kasnije film koji je po njoj snimljen) nadahnutoj na knjizi Otkrivenja – Apokalipse. Možda ih se još sjećate – Ime ruže od Umberta Ecca. Zanimljiva je to stvar s knjigama – a još očitija s filmovima – što više prašine podignu i što veću nakladu postignu, to se brže zaboravljaju.
Autor: p. Antun Volenik, SJ petak, 16. studenog 2012. u 00:00

Apokaliptička čitanja ove nedjelje podsjećaju me na jednu knjigu (i kasnije film koji je po njoj snimljen) nadahnutoj na knjizi Otkrivenja – Apokalipse. Možda ih se još sjećate – Ime ruže od Umberta Ecca. Zanimljiva je to stvar s knjigama – a još očitija s filmovima – što više prašine podignu i što veću nakladu postignu, to se brže zaboravljaju. Zgodno to možemo pratiti kod Dana Browna i njegovog Koda koji pada u zaborav…

Knjiga nad knjigama, Biblija na kojoj su uostalom i ove dvije (polu)nadahnute, ostaje zauvijek bestseller, intrigantna, zanimljiva i puna novih otkrića. Jedan od razloga zašto je to tako jest i njena mistična poruka, njen pogled koji seže daleko naprijed u moju vlastitu i budućnost cijeloga svijeta.

U nedjeljnim čitanjima nemamo se često prilike susresti s apokaliptičnim tekstovima, ni onim iz same knjige Otkrivenja, a ni ostalima koji se nalaze u Bibliji. Liturgijski stručnjaci koji su ih sastavljali možda su tako odredili iz samilosti prema nama, propovjednicima, jer što se može reći o tekstovima koji navještaju nešto što ni Krist ne poznaje, o nečem što je sakriveno samo u mudrosti Očevoj?

S druge strane, upravo su takvi tekstovi omiljeni među onima koji žele čovjeka zastrašiti Bogom, odgajati strahom, pokazati Boga kao osvetnika koji samo čeka svoj čas kada će krenuti uništavati što stigne, kao da u svemu stvorenom nije već upisan dio njega, Stvoritelja svega.

Što nam o svemu tome mogu reći današnja čitanja? Prvo je uzeto iz drugog dijela Danijelove knjige – apokalipse Starog zavjeta, na kojoj se nadahnjivao i Ivan pišući svoju. U današnjem evanđelju Isus također citira Danijela. Taj tekst uzet je iz velikog Isusovog proroštva o budućim događajima. U svom prvom dijelu navješta pad Jeruzalema koji je zaista i uslijedio četrdesetak godina nakon tih Isusovih riječi.

Danijelova knjiga očito je bila vrlo popularna u Isusovo vrijeme. Napisana je nekih dvjestotinjak godina ranije, a u njoj biblijski pisac razmišlja nad svim onim što se dogodilo u progonstvu u Babilonu, kad je narod izgubio slobodu i pravo da ispovijeda svoga Boga.

Židovski narod nalazio se u istom položaju u vrijeme kada je pisana Danijelova knjiga kao i u vrijeme kad ju Isus citira u ovom tekstu. Bili su porobljeni, onda od Aleksandrovih nasljednika, a sada od Rimljana. Govor u šiframa, brojevima, slikama pozivanje na staru povijest – kod Danijela sve se zbiva stoljećima prije, u Babilonu, a Isus susljedno citira Danijela – omogućivalo je govoriti o sadašnjem vremenu bez bojazni da te aktualni vladar, porobljivač istog trenutka optuži za dizanje pobune i pogubi.

Nisu li u nama puno bliža komunistička vremena kada su mnogi svećenici i poznati propovjednici činili upravo tako, služeći se raznim aluzijama i primjerima iz prošlosti koji se nisu direktno doticali komunističkog režima, a opet prilično jasno “podizali moral”, pokazivali da jedan režim i jedno vrijeme ne mogu i neće ubiti vjeru u čovjeku i da je Bog taj koji pobjeđuje u svakom vremenu?

Biblija ne bi bila do kraja bliska ljudskom iskustvu kad ne bi govorila o tim teškim, rušilačkim događajima kada se čini da nestaje jedan grad, jedan narod ili jedna država. Naša generacija gledala je live – uživo jedan takav apokaliptičan događaj kojemu se obljetnice sjećamo upravo ovih dana – pad Vukovara.

I koliko god sve ovo možemo primijeniti na prvi dio Isusova govora u tom trinaestom poglavlju Markova evanđelja, ovaj drugi dio koji danas čitamo, ipak je nešto više od toga. Kozmički događaji o kojima Isus govori veličanstveno nagovještavaju njegov drugi, božanski dolazak u slavi. Tada će se sve otkriti, što i jest pravo značenje grčke riječi apokalipsa, apokalypsis – nešto što je bilo skriveno, a sada je otkriveno i prikazano, sa skrivenog je podignuta zavjesa.

Ali zaustavimo se još načas na ovim kozmičkim znacima o kojima Isus govori. Kao i taj njegov drugi dolazak, i onaj prvi bio je popraćen veličanstvenim kozmičkim znakom: zvijezdom koja je padala i pokazivala put. I ove godine, obični mali prirodni znaci, koje spominje i Isus u ovom evanđelju, vjetar i lišće koje nam je obojilo gradove i skuplja se pod našim nogama, podsjeća nas da je pristiglo vrijeme za još jednu pripremu za njegov dolazak. Riječ Božja po kojoj je sve stvoreno i po kojoj će biti sve dovršeno ušla je u ovo naše smrtno tijelo da ga uzdigne do Božjih visina. Otkrijmo tu tajnu i ove godine u vremenu priprave koje nam se približava…

Bruxelles, 19. studenoga 2006.

Da biste komentirali, prijavite se.