4. nedjelja Došašća; Hram Božji

Ukoliko se dovoljno snizimo da shvatimo i prihvatimo da nam Bog uistinu može darovati samo ljubav, Sin Božji će se na predivan, otajstven način i u nama začeti, roditi i živjeti. Tako i mi, poput Marije možemo postati Bogonosci u ovom svijetu koji živi bez Boga i vapi za njegovim smislom i ljubavlju.
Autor: p. Antun Volenik, SJ nedjelja, 24. prosinca 2017. u 09:03

Imao sam prilike voditi duhovnu obnovu u jednoj župi u Slavoniji koja nije imala crkvu. Točnije postojao je prostor u župnoj kući koji je bio daleko premalen pa su vjernici za svako malo veće okupljanje bili prisiljeni prijeći u natkriveni prostor (bez zidova) u dvorištu župe. Kada sam k njima došao bila je jesen i još se moglo, dobro obučen, bez cvokotanja zubi, slaviti večernje mise, no bio sam vrlo iznenađen kada su mi rekli da oni već godinama sve svoje zornice slave u tom prostoru, na otvorenom!

Njihova nova crkva je sada konačno dovršena i ovi dobri, vjerni ljudi konačno imaju svoj prostor za molitvu i misna slavlja. No u ovo vrijeme zornica prvo me čitanje podsjeća na to da je Gospodin, eto, godinama bio lutalac sa svojim lutajućim narodom. Kovčeg saveza koji su Izraelci nosili sa sobom kroz pustinju ni u Davidovo vrijeme nije imao neki velebni Hram i Gospodin se, čujemo opire Davidovoj ideji da ga sagradi. Ljudi su potrebni takvih prostora, vole se njima dičiti, pa čak se i proroku Natanu svidjela Davidova ideja ali ne i Bogu. Zanimljivo je da ljudi nikako da nauče tu lekciju da ne mogu oni sagraditi Bogu kuću. Istina je, mi smo potrebni dvorana gdje ćemo se kao vjernici sastajati, istina je također da se u našoj raskršćanjenoj Europi ljudi i dan–danas dive veličanstvenim katedralama iz prošlih vremena, ali prvi i osnovni Božji hram nije niti će ikada biti u kamenom zdanju podignutom ljudskom rukom ma kako veličanstven od bio.

Jedan od velikih naučitelja Crkve iz prvih kršćanskih vremena, sv. Irenej Lionski napisao je jednu vrlo dojmljivu i često citiranu rečenicu: “Život u čovjeku je slava Božja, čovjekov život je Božja vizija.” Drugi prijevod kaže: “Božja je slava živi čovjek; a čovjekov se život sastoji u prihvaćanju Boga” (Protiv hereza, knjiga 4, 20,7). Možemo to parafrazirati i reći da je čovjek istinsko je Božje djelo i njegova slava. Ono što je tako privlačno u Irenejevim zapisima jest govor o “životu”. Zasigurno svaki čovjek želi biti istinski živ i otkriti načine da živi istinitije i punije. Ako danas toliki govore o “otuđenju” i “besmislu”, to je upravo zbog svijesti da postoji nešto bitno što nedostaje u životu, nešto što treba tražiti iznad ili, bolje, umjesto trenutačnih zadovoljstava koja nude današnja potrošački orijentirana društva. Mi smo pozvani dijeliti život koji je, jednostavno, ljubav što Bog želi dijeliti s nama, kako je često govorio brat Roger iz Taizéa: “Bog može samo dati svoju ljubav”.

Ljubav, za Boga kao i za nas, uvijek znači davati sebe. Stoga je, za Ireneja, Božić bio ključ smisla života, ne samo prekrasna priča o rođenju djeteta: “Dogodilo se da je Riječ Božja postala čovjekom, a On koji je bio Sin Božji, postao je Sin Čovječji, da bi čovjek bio preuzet u Riječ, i posvojen, mogao postati sin Božji” (Protiv hereza, knjiga 3, 19,1).

Sveti Pavao apostol nekoliko puta u svojoj prvoj poslanici Korinćanima ponavlja i upozorava: “Ne znate li? Hram ste Božji, i Duh Božji prebiva u vama” (1 Kor 3,16). Konačno, samo se u tom hramu možemo klanjati u duhu i istini kako je Isus poučio Samarijanku.

Sve ovo potrebno je znati i prihvatiti da bi se shvatila sva veličina onoga što nam danas opisuje Luka u svome evanđelju. U tom veličanstvenom Božjem hramu dogodilo najveće čudo ljudske povijesti – utjelovljenje Sina Božjega. Zato je Marija najveličanstveniji hram izgrađen Duhom Božjim, dostojna svakog udivljenja. No tu odmah moramo zastati – zato se i mi, svaki od nas možemo ispuniti, na posredan način, takvom slavom. Bog se može i u nama utjeloviti, pa čak i roditi ukoliko dobro pripravljamo taj svoj hram ako uđemo u Božje otajstvo o kojem nam govori sv. Irenej. Ukoliko se dovoljno snizimo da shvatimo i prihvatimo da nam Bog uistinu može darovati samo ljubav, Sin Božji će se na predivan, otajstven način i u nama začeti, roditi i živjeti. Tako i mi, poput Marije možemo postati Bogonosci u ovom svijetu koji živi bez Boga i vapi za njegovim smislom i ljubavlju.


 

Da biste komentirali, prijavite se.