11. nedjelja kroz godinu; Skandal!

Naš problem nikada nije u grijehu, problem je u našoj ljubavi i vjeri da nas Bog može i takve ljubiti, da nas Bog može izliječiti i voditi. Ne bojmo se konačno u to povjerovati!
Autor: p. Antun Volenik, SJ petak, 14. lipnja 2013. u 00:00

Svijet medija kojima smo okruženi – novine, televizija, internet – ne mogu ni zamisliti neko svoje izdanje, a da na svojim stranicama ili reportažama ne uključe barem malo golotinje ili kakav seksualni skandal. Novovjeke bludnice i bludnici okružuju nas, a da to gotovo i ne primjećujemo. Od mnoštva takvih slika i priča otvrdnuli smo pa nam uvijek treba neki veći skandal, neka izazovnija slika. Zato nam se možda i nije lako uživjeti u sav skandal i iznenađenje prizorom koje donosi današnje evanđelje. Jedna bludnica onoga vijeka kleči danas pred Isusom. No koja razlika od našeg vremena i mentaliteta – ona nije ovdje da se još malo izreklamira, da stekne popularnost jer je bila s ovim, općepoznatim, rabijem.

Vijesti o njemu, njegove riječi, čuda ili možda pojava i ponašanje djelovali su i na nju. Ona zna da u očima ovih ljudi koji Isusa okružuju vrijedi i manje od onih 100, 200 denara ili eura za pojedinu uslugu. Međutim, gotovo instinktivno osjeća da u Isusovim očima vrijedi puno više, da joj Njegov pogled vraća vrijednost ljudske osobe. Zato se usuđuje doći u kuću ovog uglednog i sređenog građanina – koji, ipak, zna da je ona bludnica – i zatražiti oproštenje i milosrđe.

Luka evanđelist, više puta, u svom evanđelju naglašava ovu Isusovu milosrdnu crtu i danaviješta milosrdna Oca. Dok u tri prispodobe o milosrđu (sjetimo se samo izgubljena i nađena sina) Isus ostaje na razini prispodobe, priče, ovdje to milosrđe javno pokazuje. Svaki drugi propovjednik kad ulazi u kuću – ovako na izvana časnog čovjeka kao što je to bio Šimun farizej – nastojao bi i sam ostati na visini, prikazati i sebe kao časnog i besprigovornog. Isus nikada ne navlači lažne maske na račun drugog, onog za koga je i poslan. Upravo suprotno. On želi pokazati lažne maske oko sebe. Dopušta ženi da ga dodiruje, da oplače svoj grijeh i svoju bol. Bog čovjeku, malom čovjeku koji tako polako uči, dopušta padove. Dopušta da padne na raznim životnim ispitima čekajući da taj isti čovjek počne konačno učiti od njegova Sina, ponizna, odlučna i milosrdna ljubitelja Istine. Ona koja je do sada poznavala samo naličje ljubavi, strast i novac koji su je degradirali u vlastitim očima i u očima drugih, upoznaje ljubav – i to kakvu. Ljubav koja zna za njezin grijeh, ali ne gleda grijeh nego nju, u svemu što jest i u svemu što vrijedi, ljubav koja želi i može je ozdraviti.

Ovo evanđelje krije još jedan zanimljivi detalj: žena, sva zaplakana, počne mu suzama kvasiti noge, kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću. Sva četiri evanđelista donose izvještaj o pomazanju, no samo kod Luke ono ima ovu jasnu milosrdnu crtu prema ženi grešnici, dok ostala trojica smještaju ovaj događaj u Betaniju u Lazarovu kuću odnosno onu Šimuna gubavca. Sva četiri izvještaja imaju u sebi ovaj simboliku ruku i nogu. Ruke označavaju svako ljudsko djelovanje, njima dotičemo stvari i ljude oko sebe, njima ulazimo u odnos s nekim koji je bliži od onog koji ostvarujemo riječima. Noge, s druge strane, predstavljaju odluku, put koji treba prijeći i svu njegu težinu. Ženina gesta pomaže nam shvatiti Isusovo pranje nogu apostolima, njegove ruke koje dodiruju i peru ogrubjele noge galilejskih ribara, nježno ih perući i otirući pozivajući ih tako da ga slijede na putu koji im je pokazao.

I dok je evanđelje obilježeno grijehom jedne žene, prvo čitanje opisuje grijeh jednog muškarca. Ne bilo kakvog muškarca, mekušca ili slabića. Pred nama je David, Božji izabranik, sjajan vojskovođa, mudar i pobožan čovjek. No, tko će istražiti srce ljudsko? Snažni i pobožni David pada gore nego ova bludnica. Ne samo da zavodi udatu ženu, nego zbog nje daje ubiti i njena muža, svog vjernog i odlučnog ratnika. Početak ove tragične romance tako je poznat svakom muškarcu. Požudni pogled na tuđu ženu. No David zna da nije luzer, gubitnik. On je navikao osvojiti i zauzeti ono što želi. Kad se jednom upustio u grijeh stvari se počinju komplicirati. Opet tako poznata situacija u svakom vremenu i u mnogim brakovima. Konačno, pada i krv.

Svaki grijeh traži i naknadu, pokajanje. Sveti Augustin (stručnjak za grijehe na seksualnom području) veli nam potaknut ovim događajem: Ako smo ga umjeli slijediti u grijehu, slijedimo ga i u pokajanju. Ne zaboravimo da je naš Bog pravedan i milosrdan u isto vrijeme. Sami, sa svojim grijesima, požudama i nesigurnostima, u stanju smo sami sebe i uništiti ili u najmanju ruku prezreti i odbaciti. Svijet u kojem živimo očiti je dokaz tome uza sav selfhelp (samopomoć) čije su metode u zadnje vrijeme u modi. Mi se, pak, ponajviše uzdajemo u riječi apostola Pavla: Opravdani, u Kristu, možemo u nadi doći pred toga istog Krista tražeći oproštenje, milosrđe. Tako gledano, naš problem nikada nije u grijehu, problem je u našoj ljubavi i vjeri da nas Bog može i takve ljubiti, da nas Bog može izliječiti i voditi. Ne bojmo se konačno u to povjerovati!

Bruxelles, 17. lipnja 2007.

Da biste komentirali, prijavite se.