13. nedjelja kroz godinu; Posvećeno ovogodišnjim mladomisnicima

Ne znam jeste li već imali prilike prisustvovati mladoj misi. Dirljiv je to trenutak kada se mladi čovjek predaje u službu Kristove Crkve.
Autor: p. Antun Volenik, SJ petak, 28. lipnja 2013. u 00:00

Ne znam jeste li već imali prilike prisustvovati mladoj misi. Dirljiv je to trenutak kada se mladi čovjek predaju u službu Kristove Crkve. Svaki od nas, već zaređenih svećnika, nakon što biskup pomaže svetim uljem mladomisnikove ruke i položi svoje ruke na glavu novozaređenog svećenika, činimo isto, ostajući trenutak, dva u molitvi nad njim. Nakon toga novozaređeni svećenk, odjeven prvi put u svećeničko ruho – misnicu − kreće prema oltaru slaviti svoju prvu misu.

Današnje prvo čitanje koje nam govori o izboru Elizeja za novog proroka u Izrelu namjesto Ilije ima u sebi puno elemenata jednog ređenja. Bog šalje Iliju da pomaže Elizeja, a Ilija kao simbol svoje proročke službe odijeva Elizeja u svoj plašt čime ovaj ulazi u proročku službu u Izraelu. Elizej, nakon što je žrtvovao najvrednije što je imao, zapregu od dvanaest volova (simbol onodobnog velikog bogatstva) odlazi pozdraviti se sa svojim roditeljima te kreće za Ilijom.

Iako nam se čini da naspram Elizejeve reakcije u potpunoj opreci stoje Isusove riječi da oni koji se opraštaju sa svojim ukućanima nisu prikladni za kraljevstvo Božje, samo je naizgled tako. Isus u onom što je se naziva “kršćanska radikalnost” poziva nas na isto, samo na radikalniji način – svako onaj tko želi izbliže slijediti Krista pozvan je žrtvovati Bogu nešto od najmilijeg, najdragocjenijeg što ima. Donoseći nekoliko primjera, evanđelje nam sugerira da takva radikalnost nije jednaka za svakoga – svako od nas pozvan je pronaći vlastit put takve kršćanske radikalnosti, žrtvujući svojih dvanaest pari volova, biti zaodjeven Kristom slijedeći ga na njegovu putu.

No vratimo se mladom svećeniku s početka priče. Takav, svet i sjajan, tek pomazan, slaveći svoju prvu misu zaista izgleda kao onaj koji se totalno predao Kristu, zaboravivši na materijalne probitke, vlastitu obitelj kao i onu koju bi eventualno mogao stvoriti, odričući se vlastite seksualnosti, evo ga gdje i životom potvrđuje Pavlove riječi o tome kako Duh vojuje protiv tijela a tijelo protiv Duha.

Ako slučajno taj mladi svećenik i sam pokuša doslovno shvaćati ovaj tekst, unaprijed je izgubljen i osuđen da u najbolju ruku bude dobar farizej koji će “pred svijetom”, “na oltaru” odglumiti takvog čovjeka koji ipak u dnu srca zna da je tako daleko od ideala nekakvog netjelesnog i aseksualnog čovjeka koji suvereno pobjeđuje sve napasti.

Ono što će on morati nučiti jest ponizni rast u siromaštvu srca, u otkrivanju činjenice da njegova najdragocjenija žrtva nije ni njegova seksualnost, ni novac, ni nešto treće, nego da Bog od njega očekuje puno veću i puno dragocjeniju žrtvu. Bog od njega ne očekuje neki “dio njega”, već njega cijelog sa svime što taj mladi čovjek jest i nosi u sebi. Sloboda o kojoj govori sv. Pavao nije neka striktna granica između “tjelesnih” i “duhovnih stvarnosti”.

Ono što on naziva požudom tijela jest u stvari sve ono što nas priječi potpuno se predati Bogu i što nas priječi ući u otvoreni odnos s drugim.

Naš mladi svećenik moći će drugima navijestit slobodu koju nam Krist donosi samo ako shvati pravi smisao Pavlovih riječi o slobodi od Zakona, o onom što se može rezimirati kao: Zakon je stvoren radi čovjeka, a ne čovjek radi Zakona, ako shvati da teško griješi ako kao učenici u evanđelju prijeti ognjem i uništenjem i ako konačno sam ne pronađe slobodu vlastitog srca koju mu Krist nudi.

Morat će naučiti još nešto jednako tako važno. Na tom putu unutrašnjeg oslobođenja i predanja teško će istinski uspjeti ako se ne otvori i ne pruži istinski svoje ruke prema braći i sestrama koje će mu Gospodin staviti na put. Dok ih bude učio što je to molitva i odnos s Bogom, neka ne zaboravi da jedina molitva koju nam je Gospodin ostavio ne počinje s Oče moj već s Oče naš, pozivajući nas na zajedništvo pred istim nam Ocem.

Tko dublje dopusti da drugi uđu u siromaštvo njegova srca, osjetit će kako biva oslobođen po Gospodinovoj riječi i spreman dati drugima istinsko svjedočanstvo radosti i mira radi kojega se isplatilo sve ostaviti i poći za Njim.

Bruxelles, 1. srpnja 2007.

Da biste komentirali, prijavite se.