25. nedjelja kroz godinu; Džeparac

Materijalne, životne potrebe često su uistinu neumoljive i često je potrebna upravo umjetnost i čak lukavost ostati tu vjeran Bogu i sebi.
Autor: p. Antun Volenik, SJ Photo: www.tportal.hr petak, 20. rujna 2013. u 11:38

Koja razlika između evanđelja od prošle nedjelje i ovoga danas. Sjećamo se, prošle smo nedjelje slušali one tri prispodobe (ili dvije ako se vaš svećenik odlučio za kraći oblik) o izgubljenom i nađenom. Isus koji traži, Očeva ljubav koja liječi, srž je evanđelja prošle nedjelje.

A danas? Evo, i Isus kao da ne može bez novca. Tema love, mita i moći na prvi pogled dominantna je u današnjem evanđelju. Isus ne može i, vjerojatno ne želi, pobjeći od ovih tema tako aktualnih u svakom vremenu. Tema novca, željeli mi to ili ne, često postane dominantna u životu čovjeka, i njegova i naša vremena.

Što je sve čovjek spreman učiniti za novac, za tisuću ili milijun eura ili tek kuna svjedoci smo svakodnevno – čitamo o tome po novinama, gledamo na televiziji, zavirujemo preko ADSL–a u Big Brother kuću. Ono što tek ponekad ispliva na vidjelo javnosti jesu puno teže zloupotrebe novca i vlasti, velike igre gdje strada uvijek mali čovjek, a u ime profita i sigurnosti velikih.

Kako nam to poznato zvuči! Zato nije čudno da Isus uzima upravo takav jedan primjer. Prevedimo njegovu prispodobu na jezik našeg vremena.

Glavni manager nekog veletrgovca (ili vlasnika nekog od velikih trgovačkih lanaca gdje redovito kupujemo) budući da mu prijeti otkaz s unosnog mjesta, odlučuje se na riskantan potez. Iako je već optužen za propuste u poslovanju, on svojim poslovnim partnerima, očito također veletrgovcima koji kod njega uzimaju robu na poček, prepravlja zadužnice otpisujući im velik dio duga. Računa tako na njihove usluge kada ih uskoro bude potreban. No, njegov gazda očito je dovoljno pokvaren čovjek da mu takav prevarant i dalje treba, možda za neke prljavije poslove koji se trebaju obaviti da bi tvrtka napredovala.

Stvar koja se u svijetu businessa odvija svakodnevno, tek danas na puno sofisticiraniji način nego nekada.

No zašto se Isus spušta na te razine, zašto se prlja nečistim novcem koji tako lako pokvari čovjeka? Odgovor je u nama samima. Imati, posjedovati, vladati i kontrolirati, potreba je koja motivira mnoge ljude na akciju. Što se više ima, to se više treba i zato se ta potreba često izobliči u pohlepu, u grabež ili u slijepo vjerovanje da se novcem sve može kupiti i da je novac bog na ovoj zemlji. Zato Isus bogatstvo, materijalna dobra i novac naziva nepoštenim. No on nije fanatik koji će reći: uništite novac, uništite materijalna dobra i živite samo za duhovno. Isus zna da se sve može okrenuti k Bogu. Čak i “prljavi” novac. Imati, posjedovati, zarađivati sve više i više ovom je svijetu, i meni u njemu, dano kao velika kušnja. Mnogim ljudima jedna od najvećih. Ponekad i nije toliko važno koliko imam, nego koliko me to zarobljava, koliko me to čini ovisnim.

Ono što je najvažnije u Isusovu propovijedanju jest što on – za razliku od nas “profesionalnih” propovjednika – propovijeda prvenstveno primjerom, nemajući osobnog bogatstva. Ostati vjeran siromašnom Bogu, koji je izabrao da bude beskućnik, da nema stalnih prihoda i da ima jednu haljinu nije nikome lako, a osobito ne onima koji svega toga imaju u izobilju. Imati i posjedovati jest i blagoslov, ali taj blagoslov je tek prilika, moj način da se spasim. Možda čak teži nego kad nemam ili imam tek nužno. Zakon ovoga svijeta uvijek je isti kao što smo čuli u prvom čitanju. Trgovac će uvijek nastojati za manju količinu (smanjiti efu – mjera za težinu) više naplatiti (šekel – i danas izraelska valuta, 4 šekela = 1 $).

Lako se zaprljati u svijetu novca, trgovine, malih ili većih prevara. Riječi “ne možete služiti Bogu i bogatstvu” (v. Mt 6,24) velik su ispit svakom vjerniku, naravno nama, redovnicima i redovnicama koji Bogu obećasmo slobodu od materijalnog, u prvom redu.

Materijalne, životne potrebe često su uistinu neumoljive i često je potrebna upravo umjetnost i čak lukavost ostati tu vjeran Bogu i sebi. Budimo sretni i Bogu zahvalni kad unatoč zakonu svijeta u kojem živimo možemo, imali koliko imali, možemo podizati Gospodinu u molitvi “čiste ruke bez srdžbe i raspre” (v. 1 Tim 2,8) kako nam danas poručuje Apostol.

Ipak, ne zaboravimo da Boga ne možemo ni kupiti ni prevariti. U njegovoj beskrajnoj ljubavi možemo tek besplatno uživati i to otkrivanje njegove ljubavi, brige i proviđenja za nas uvijek je obrnuto proporcionalno našoj sigurnosti koju stavljamo u svoje materijalno bogatstvo.

Bruxelles, 23. rujna 2007.

Da biste komentirali, prijavite se.