3. nedjelja došašća; Radost

Kada biste jednom riječju trebali sažeti Bibliju, koju biste riječ izabrali? Ne znam bi li se tko sjetio nazvati je knjigom radosti jer Biblija na puno mjesta poziva na radost.
Autor: p. Antun Volenik, SJ petak, 14. prosinca 2012. u 00:00

Kada biste jednom riječju trebali sažeti Bibliju, koju biste riječ izabrali? Knjiga nade, ljubavi, spasenja, upozorenja, sigurnosti? Ne znam bi li se tko sjetio nazvati je knjigom radosti. I ne bi pogriješio!

Biblija na puno mjesta poziva na radost. Da to ne bi zaboravili upravo na ovu treću adventsku nedjelju – koja i sama u liturgijskoj tradiciji nosi naziv Gaudete, Radujte se – čitanja puna su te, adventske radosti iščekivanja. Iz godine u godinu na ovu nedjelju naizmjence slušamo pozive Izaije proroka koji ponavlja: “U Gospodinu se radujem” (v. Iz 61,10); govori nam o onima koji se uspinju na Sion; kličući od radosti s veseljem vječnim na čelima (v. Iz 35,10), slušamo Pavla koji nas poziva: “Radujte se u Gospodina uvijek!” (fil 4,4a) i Mariju koja radosno izriče svoj Magnificat: Veliča duša moja Gospodina (Lk 1,46).

Tako je i s današnjim čitanjima. Riječi radost i veselje, u raznim oblicima, ponavljaju se u svima njima. Prorok Sefanija čini to čak sedam puta u ovih nekoliko redaka koje danas čitamo. Njegova kratka knjiga može nam poslužiti kao putokaz kako naći pravu radost kad se sve oko mene čini loše i crno, kad mi se čini da me i Gospodin napustio u danima kad se govori o sreći, bliskosti i miru što Božić donosi. Ova radost o kojoj govori prorok obećana je onom Ostatku naroda što ostaje vjeran, unatoč svim problemima, poteškoćama, i danima gnjeva kako se prorok izražava.

Ovoj radosti pridružuju se i sv. Pavao, čovjek temperamentan i direktan. Gore spomenusmo radosni poziv iz poslanice Solunjanima, a danas čitamo njegov dvostruki poziv na radovanje koje upućuje svojim Filipljanima za koje on, kako smo čuli prošle nedjelje, s radošću moli zbog njihova udjela u evanđelju.

I evo nas kod ključne riječi današnjih čitanja. I prošle i ove nedjelje sv. Luka evanđelist vodi nas kroz dane priprave Isusova javnog djelovanja – propovijedanje Ivana Krstitelja. Nakon što nam je u svojim prvim poglavljima opisao Isusovo začeće i rođenje, Božićno otajstvo, Luka prvi put upotrebljava riječ kojom će ta Radosna vijest biti obilježena kroz sve vjekove. Evangelion, evanđelje u direktnom prijevodu jest baš to – Radosna vijest da se Bog utjelovio, posvetio nas i spasio. To je razlog sveg ovog veselja zbog kojeg se Biblija može nazvati Knjigom radosti.

Naviještena nam je Radosna vijest – tako završava današnje evanđelje. No, jednako je važno dobro shvatiti i njegov početak. Kako se dobro pripremiti za Isusov dolazak? To pitanje stoji u pozadini ovih jasnih i konkretnih odredaba koje Ivan Krstitelj daje mnoštvu. Primijetimo da Luka posebno izdvaja carinike i vojnike – simbole grešnika i nasilnika onoga vremena koji se (prvi) odazivaju na tu ponudu spasenja, radosti koja nam je svima ponuđena.

Zaista, kako se dobro pripremiti na Isusov dolazak? Ima li neke pripreme koja je bolja od kupovanja poklona, slanja božićnih e-mailova i eventualne brze ispovijedi zajedno s masu drugih koji su (i za to) čekali zadnji trenutak?

Mnoštvo je moralo poći u pustinju da bi čulo Ivana. Naša pustinja može biti pet minuta u tišini crkve ili vlastite sobe, ureda, automobila – u molitvi sa željom: želim i ja tebi poći u susret Gospodine. Samo nekoliko minuta njemu darovanih može duhovno nahraniti naš advent i Božić.

Puno je riječi i medijskog prostora potrošeno u upozoravanja i zgražanja kako se Božić sveo samo na kupovanje i trošenje. Božja riječ ne bi bila potpuna kada nam i o tome ne bi rekla koju. Ivanove upute i počinju pozivom na dijeljenje (viška) materijalnih dobara s onima koji nemaju ili oskudijevaju. Mislim da nema ljepšega poklona od onoga koji daješ potrebnomu, kada tako zahvaljuješ Bogu na onom što imaš i postaješ njegova ruka pomoći potrebnima.

Potrebnih je puno oko nas i svatko od nas može naći načina kako pomoći. Kao što ćete čuti po svojim crkvama, ova nedjelja je i nedjelja takve, konkretne materijalne pomoći, kršćanske međusobne ljubavi, caritasa.

Bruxelles, 17. prosinca 2006.

Da biste komentirali, prijavite se.