4. korizmena nedjelja; Good and bad guys

Stara je priča o dva sina, jedan “dobar” i jedan loš – good and bad guys. Tu su naravno i stari, dobri farizeji, “pobožni” likovi koji se uvijek najviše sablažnjavaju kad Isus ima sluha za izgubljene, okorjele, marginalne. Vjerojatno je jedan od ciničnih komentara na dan njegova raspeća bio: s kim si takav si; s kim je bio, dobro je i završio.
Autor: p. Antun Volenik, SJ petak, 08. ožujka 2013. u 00:00

Stara je priča o dva sina, jedan “dobar” i jedan loš – good and bad guys. Tu su naravno i stari, dobri farizeji, “pobožni” likovi koji se uvijek najviše sablažnjavaju kad Isus ima sluha za izgubljene, okorjele, marginalne. Vjerojatno je jedan od ciničnih komentara na dan njegova raspeća bio: s kim si takav si; s kim je bio, dobro je i završio.

Ali Isus je pred takvima najoriginalniji, najbolji, ne bi li barem malo probio sljepoću njihovih oholih srdaca. Izazvan sličnim komentarima daje nam danas možda svoju najljepšu prispodobu, himnu milosrdnom Ocu koga ništa ne da smesti i slomiti u bezgraničnoj ljubavi prema nama, Njegovim sinovima i kćerima.

Daje nam dva načina kako doći do Oca, oba jednako frapantna. U sigurnosti očeve kuće mlađi sin, kao i toliki prije i poslije njega, dobiva “napad genijalnosti”, želi živjeti po svojoj glavi, po svojim željama, uzeti život u svoje ruke. Život, to je u biti taj dio dobara koji mu Otac bez pitanja i uvjeta daje. Sve što imamo Očev je dar, a život i talenti koje imamo najveći su dar. Da bismo ih sačuvali i obogatili, Otac nam je dao i neka pravila, pravila za život koja danas nazivamo moral, ali nikoga On ne prisiljava da ih prihvate. Mnogima se, kao i mlađem sinu čini da će izvan Očeve kuće, izvan tih pravila u nekoj nepostojećoj slobodi biti lakše i bolje.

Slijedi pad, polagani i sigurni, onaj u kojem i ne osjećamo da padamo dok se ne nađemo na dnu – među svinjama. Isus namjerno bira tu životinju; za Židova to je nečista životinja, a mlađi sin ne samo da ih mora napasati, nego se mora s njima boriti za malo rogača. U jednoj bolnici za alkoholičare vise slike koje zorno pokazuju kako se pada u alkoholu: na početku je čovjek sličan lavu – sve može; zatim sliči na majmuna – svemu se smije i njemu se smiju; naposljetku, ležeći u svojim izlučevinama – sliči svinji. Mnogi drugi poroci slijede ovu shemu jer čovjek, kad robuje bilo čemu, sve je manje i manje čovjek.

Mnogi tada više nemaju snage učiniti ovo što je učinio mlađi sin, ustati se i poći nazad, poći k Ocu. Svi takvi nikada i nisu čuli za Oca, i ostaju na dnu valjajući se i tražeći. No u svakom baš svakom čovjeku, postoji ona duboka želja za istinskom srećom, dobrotom i ljubavlju i mnogi samo trebaju neki makar i minimalni oslonac da bi krenuli, da bi ustali.

Tu je trenutak gdje Isus pokazuje svu Očevu ljubav. Otac ne samo da ne osuđuje sina, on ga je iščekivao, On ga je prvi ugledao i poletio mu u susret. “Sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se” (v. Lk 15,24). Zaista, svaki grijeh, udaljavanje od Oca, ima smrti, i što je više rojeva grijeha, to smrt i pustoš više vlada u našem životu. Evanđelist namjerno koristi isti grčki glagol ustati koji će koristiti i za Isusovo uskrsnuće.

A evo nam i uzorna, dobrog starijeg brata, koji je tolike godine s Ocem. I za njega ovo je trenutak istine. Živio je po onim regulama, možda sebično uživao u tome da je sada sve njegovo, a evo sada onog nesretnika… Ne razumije Oca, nema ni upola tako velikodušno srce, njega zanima ono jare ili ovo tele. No Otac je i tu velik, nalazi načina pokazati jednako veliku ljubav i starijem sinu.

Iako nam Isus ne otkriva da li je ta ljubav slomila hladno srce starijeg sina da prepozna svoga brata riječi koje čujemo na kraju ovog evanđelja daju nam pravo vjerovati da jest. “Sinko, ti si uvijek sa mnom, i sve moje– tvoje je. No, trebalo se veseliti i radovati, jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se” (v. Lk 15,24).

Bazilika Srca Isusova, Zagreb 14. ožujka 2004.

Da biste komentirali, prijavite se.