Zadnja nedjelja kroz godinu Svetkovina Krista, Kralja svega stvorenja; Uzmi državljanstvo

Kraljevstvo Božje je već ovdje, Isus ga je donio i navijestio. Naše je da ga otkrijemo i živimo.
Autor: p. Antun Volenik, SJ Photo: propheticalert.wordpress.com petak, 22. studenog 2013. u 10:05

Krist Kralj. Za današnje vrijeme pomalo zastarjela riječ – kralj. Danas je, osim u povjesnicama i knjigama starijeg datuma, najčešće nalazimo u našim foto–revijama, u rubrikama tipa: što rade poznati ili okrunjene glave. Naravno skandali nekih kraljevskih obitelji glavna su tema paparrazza. O uzvišenim i veličanstvenim vladarima ne govori se (i ne klanja im se) već 50–60 godina. Krist Kralj nije želio pripadati ni ovim prvima, još manje plaćati svoju popularnost cijenom onih drugih. Imao je svoj program i svoj cilj.

“Ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati: ‘Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago ožalošćenima: oni će se utješiti! Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju! Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi! Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe! Blago čistima srcem: oni će Boga gledati! Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati! Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!’” (Mt5,1-12)

Ne, nisu to riječi današnjeg evanđelja. To su Isusove riječi, uzete iz Matejeva evanđelja, koje su se obistinile u današnjem. Izrekao ih je u Govoru na gori, ponad Galilejskog jezera, počinjući navješćivati Radosnu vijest o kraljevstvu Božjem.

Prolog je to, ustav, uvod i srž Isusova programa i poruke ljudima njegova naraštaja i svima koji dolaze nakon njih. Ako Isusa nazivamo kraljem, onda slobodno možemo reći da je to njegov politički program, njegova predizborna obećanja. Iako ih je on ispuno i još uvijek ispunjava, prošao je onako kako samo čuli u današnjem evanđelju – postavši kraljem, ali na svoj način.

Ali pođimo od početka. Ivan Krstitelj, Isusov preteča, naviješta i viče pustinjom: “Obratite se, približilo se kraljevstvo Božje!” Nakon što je Ivan bio predan, Isus zaista počinje naviještati kraljevstvo, činiti znakove i čudesa. Štoviše uči svoje apostole da mole Oca da dođe njegovo kraljevstvo. Konačno, biva okrunjen za kralja. Ali trnovom krunom, vladajući s drva križa.

Vjerujem da svi mi često molimo molitvu Očenaša. Što ju češće molimo to je sigurnije da smo manje na nju koncentrirani – no ništa zato ako ju nastojimo živjeti. Zaziv preko kojega možda najlakše prelazimo upravo je: dođi kraljevstvo tvoje. Kada na vjeronauku pitam djecu, a kada će doći to kraljevstvo za koje tako usrdno molimo, odgovor je najčešće jednoglasan: kad se Isus ponovo vrati, kad dođe smak svijeta. Dakle, logično, u Očenašu molimo za što skoriji smak svijeta!

Kraljevstvo Božje je već ovdje, Isus ga je donio i navijestio. Naše je da ga otkrijemo i živimo. Problem je što ono na početku izaziva osjećaje žalosti, tuge, vapaja za milosrđem i pravdom. I kralj zbunjuje. Raspeti kralj koji vlada s drveta križa. Jer je ljubio svoje, jer nas ljubi sve do križa i preko križa.

Kakva suprotnost ljudskim vladarima, i malima i velikima. Kakvo veliko upozorenje i svima onima kojima je povjerena i neka, ma i najmanja vlast u Crkvi. Krist kralj već ovdje ispunja i onu drugu stranu obećanja. Koliki su već ovdje na ovom svijetu, u kojem kao da nema niti je bilo pravde i istine, ipak u Njemu pronašli spas, utjehu, istinu, pravdu.

Ipak, znamo, konačno ispunjenje jest kod Oca.

Čitajući pažljivije ovo današnje evanđelje možemo otkriti i tko je prvi dvorjanin Raspetoga Kralja nakon što je dovršio naviještanje kraljevstva na zemlji. Smrt na križu, na koju je Isus bio osuđen, bila je najsramotnija smrt, predviđena samo za najgore kriminalce i političke prijestupnike, pobunjenike. Ova dvojica zadnjih Isusovih kolega pripadali su, bez sumnje, takvim ljudima. Mogli su biti lopovi, razbojnici, silovatelji ili politički prijestupnici koji su nekoga ubili. Takav jedan, Isus mu to izričito kaže, prati ga kao prvi pratilac u njegovo kraljevstvo, u njegovu slavu. A rekao je tek jednu poniznu rečenicu: “Isuse, sjeti me se kad dođeš u kraljevstvo svoje.”

Našem malom ljudskom srcu neshvatljiva logika. Prvi, pa baš najgori! Prije apostola, prije Marije (kod Boga nema vremena pa ovo prije i poslije treba shvatiti tek uvjetno), ali ipak!

Desni je razbojnik u izmučenom i bespomoćnom čovjeku na križu prepoznao Boga koji ga jedini može spasiti. To je naš Gospodin, Alfa i Omega svijeta i kozmosa. Raspeti. Ne onaj na zlatnom križiću ili umjetnički izmodeliran na križu koji ti visi u sobi. Tvoj i moj Kralj vlada s križa i ljubi s križa. Žrtva i ljubav putovnica su i viza za njegovo kraljevstvo. Ne bojmo se uzeti državljanstvo tog kraljevstva. Jer zaista, danas je to tako bjelodano, sva će kraljevstva i države proći, jedino je Njegovo kraljevstvo vječno.

Bruxelles, 21. studenoga 2004.

Da biste komentirali, prijavite se.