Fra Jozo Grbeš: „Stalo mi je do vas, stalo mi je do ove zemlje“

Kustos hrvatskih franjevaca sjevernoameričkog kontinenta sa sjedištem u Chicagu fra Jozo Grbeš, OFM i osmi dan devetnice u marijanskom svetištu Gospe od Suza u Pleternici održao je prelijepu propovijed.
Autor: zupa-pleternica.hr/Laudato/J.B. Photo: zupa-pleternica.hr ponedjeljak, 31. kolovoza 2015. u 12:38

„Riječ je valjda uvijek glas srca, dobroga ili lošega, kako god okrenete. Riječ uvijek izlazi iz čovjeka, ono što čovjek u svojoj dubini jest, dobar ili loš, čist ili prljav. Kaže nam početak Svetog pisma, da u početku bijaše riječ i riječ bijaše Bog. I onda u drugom dijelu tog istog pisma nam kaže da je ta ista riječ Bog utjelovljeni koji jest ljubav, i taj isti Bog koji je riječ utjelovljen u ljubav kaže za sebe da je istina. Ako vjerujemo toj jednostavnoj sekvenci, ako zaista vjerujemo da je riječ Bog, da je ona ljubav utjelovljena u Kristu Gospodinu, da je on istina, onda je nama tu istinu živjeti. Mene zapalo, ne znam zašto tu istinu govoriti.

Zato sam mišljenja da barem uloga nas s ove strane oltara je jasna i glasna: Tu istinu treba govoriti velikima i malima, i lijevima i desnima, i moćnima i slabima, i siromašnima i dalekima i bliskima. To je naš poziv, to je naša obaveza. To je naša povijest! Zbog toga su braća naša živote izgubili kroz stoljeća mnoga. Kad vam kažu da mi s ove strane ne trebamo se baviti politikom to je istina. Ja se politikom ne bavim, ali narodom se bavim. Zato, iako ne često, u ovoj zemlji o njoj trebamo govoriti. Kao što rekoh o Bogu koji je riječ, koji je ljubav i koji je istina, drugim riječima govor istine jest govor Božji. Šutjeti ne spada u istu domenu. Odakle početi ne znam ni ja. Ja bih malo se htio vratiti unatrag, to je, logika ljudskog postojanja je jednostavna, vrlo jednostavna. 

Krenete od obitelji, ne možete od jednom početi poštivati nekoga u svojoj obitelji, a nitko u vašoj obitelji prije nije nikoga poštivao. Vezani smo za one koji su došli prije nas, očevi i majke, djedovi i bake, stoljeća i povijest, tragedija i radosti, vezani smo. Vezani smo i genetikom i mentalitetom, i vjerom i kršćanstvom, imenom hrvatskim. I moramo se u nju vraćati. Međutim, onako kako se u Hrvatskoj u nju vraća zadnjih petnaestak godina, ispričavam se na izrazu, je idiotizam. Jer ne možete, ni jedan pametan čovjek, a posebno onaj koji je kršćanin, ne može uskrisavati zlo. Ne može bojati crnu boju bijelom, ne može mijenjati istinu, ne može gaziti tragedije, jer ako to sve učini onda nema duše“.

Fra Jozo je kazao: „Što je sveto u mom životu? Ako je za mene Krist svet i onda sve one ljestvice vrijednosti od Krista pa dalje, onda je i ova zemlja za mene sveta. Onda je svaki čovjek važan, svaki čovjek“.

Upitao se zašto toliko propuštenog potencijala i intelekta, propuštenog duha i memorije.
„Gdje smo danas? Ja nisam ovdje da kritiziram, ja nisam ovdje koji sam došao na par dana u domovinu pa da vam solim pamet. Ja vam to iz ljubavi govorim, jer gdje god sam hodao po Hrvatskoj, gdje god sam stao, s kim sam god bio, svi kažu isto. U Slavoniji ovoj prekrasnoj odoše ljudi, škole se prazne a mi ništa. A mi šutimo. Zašto? Dragi prijatelji zato nam je s vremena na vrijeme potrebno da stanemo, da razgovaramo, da tražimo snage, pričo sam vam neki dan oni među vama koji imaju talente za voditi neka vode, koji imaju talente slušati neka slušaju, ali svi iz ljubavi“.

Fra Jozo Grbeš rekao je da očekivao da je hrvatski čovjek pošteniji, iz razloga što je mislio i vjerovao, a još uvijek vjeruje da je kršćanin.  Govorio je i o svećeništvu, rekavši da postoje dvije vrste svećenika: „Oni koji obavljaju svoju službu činovničku kao i svako drugi, i oni koji to žive iz snage Duha Božjega“.

„Evanđelje je vijest ljubavi, a ljubav ne dopušta kompromise. Ni u braku, ni u obitelji, ni u domovini ni u politici ako volite ovaj narod“, dodavši da ako nije temelj, onda uzalud sve, te ako nju nismo razumjeli onda nismo razumjeli ništa.

Govoreći još o tome kako među okupljenima ima onih kojima je Bog dao pamet, edukaciju i poštenje, ali ih je povrijedio sustav ili nemaju političke veze, fra Jozo je zamolio sve da skupovi ne budu uzaludni, da se nešto učini, da devetnica ne bi bila lijepa, fina, draga i ugodna, a život ostao isti.

„Stalo mi je do vas jer vas stvarno volim, stalo mi je do zemlje koju isto jako volim“, kaže fra Jozo koji je na kraju rekao da se u Hrvatskoj treba „netko baviti duhovnošću ljudi u javnosti. Netko se treba baviti ljudima koji vode zajednice. Od malih općina, gradova, županija i tako dalje. Netko se mora baviti ako većina njih su kršćani, netko im mora pokazati put, netko mora stati i reći nemoj tako. Iz ljubavi, ne iz mržnje, ne iz prezira, ne iz osveta, čisto iz ljubavi“. Još je kazao da bi volio da bude tako, te da devetnica bude „događaj milosti“, te da je samo zbog toga njegov glas tu.

 

Da biste komentirali, prijavite se.