Fra Jozo Grbeš: „Uz Gospu smo vezani, bez nje nikako!“

Treći dan devetnice Gospi od Suza proslavljen je 25. kolovoza u Pleternici, pred sve više okupljenih vjernika koji radosno iščekuju svetkovinu Gospe od Suza, koja će biti svečano proslavljena u njezinom marijanskom svetištu 31. kolovoza u Pleternici. Na samu svetkovinu Gospe od Suza očekuje se oko 30.000 hodočasnika.
Autor: Laudato/M.R. Photo: Ana Grbeš srijeda, 26. kolovoza 2015. u 16:03

Sve dane devetnice misu predvodi i propovijeda kustos hrvatskih franjevaca sjevernoameričkog kontinenta sa sjedištem u Chicagu fra Jozo Grbeš, OFM.

„'Jao vama! Izvana čisti, a iznutra prljavi', kaže Isus farizejima…izvana šminka a unutra blato“, započeo je fra Jozo svoju homiliju trećeg dana devetnice.

„Čovjek mora tražiti uzore i inspiraciju u drugima da mu se ne bi dogodio ovaj jal. Javno sam često i govorio i na puno mjesta da Hrvate ne razumijem. Svetišta su naša puna: pleterničko, voćinsko, bistričko, trsatsko, međimursko, sinjsko…. Stotine tisuća ljudi. Što nam je? Uz Gospu smo vezani, bez nje nikako! Pobožnost je usko vezana prema njoj u našem biću, a opet nam ne ide“, napomenuo je fra Grbeš.

Ova žena Novoga zavjeta naš uči puno toga, rekao je fra Jozo: „Naša važna misija u životu je steći mudrost, a ne možemo iz vlastitih izvora, ona mora doći izvana. Ona mora doći od mudraca povijesti, od mudraca hodanja, stazama onih koji su bili prije nas. Ona mora doći od ljudi koji su tu mudrost stjecali patnjom, mukom i jednostavno traženjem.“

Stoljeća su prolazila, rekao je, hod je bio dugačak, najavljivali su proroci kako je konačno putovanje došlo do kraja, a „kćer Izraelova iz Nazareta i Jeruzalema je rekla Bogu 'da'“.

„Svi smo mi posljedica naših izbora. Naš izbor određuje našu sadašnjost i našu vječnost. Zato mudri ljudi poput Marije govore 'da!'. Govore isključivo uvijek 'da' dobru i ljubavi i Bogu i nesebičnome i dragome i blagome, svemu onome što dobro jest“, naglasio je fra Jozo.

„Neka mi bude po riječi Tvojoj, kaže Marija. Neka mi bude kako Ti kažeš. Ma ta Riječ Božja govori stalno, ma stalno! Samo je pitanje ima li čovjek uši čuti. Ima li čovjek vremena čuti?“, snažno je naglasio fra Jozo i dodao kako mudrac kaže kako ne treba govoriti puno, samo kad te pitaju. Ali treba živjeti tako kao da te moraju pitati!

 „Riječ Božja treperi u nama. Ako zašuti naš ego, oholost, sebičnost, jad naš ljudski, onda ćemo razbrati što je što. Ako nađemo mjesta… Ali uvijek ima mjesta, ako smo spremni za to: za još jedno dobro, za još jedan iskorak, još jedan događaj i još jednu ljubav. Ma uvijek ima još mjesta!“, žarko je govorio pred tisućama okupljenih.

Kako kaže Sveto pismo: „Onima koji ga primiše, on podade moć da budu djeca svjetla“.

„Zamislite kako je to genijalno rečeno: Onima koji ga prime, postanu ljudi svjetla. I kako god pođu njima je dobro, tko je god s njima, njima je dobro. Jer, oni nose tu svjetlost sa sobom, bez obzira gdje žive i koliko im je godina – iz njih to sja! Vjerojatno ste i vi osjetili kad vam netko takav uđe u prostor, kao da se napuni cijeli prostor te osobe! Jer nosi sa sobom tu količinu svjetlosti. Marija nas tome uči: uvijek jednostavno, uvijek tiho, uvijek polako, bez puno riječi, a veličinom djela“, to je Marija o kojoj je tako toplo govorio propovjednik.

Fra Jozo govorio je kako ga fascinira da konačno u našoj Crkvi, od pape pa dalje, pričamo o jednostavnosti. Isključivo o jednostavnom, kao događaju susreta s Bogom. Ta jednostavnost može biti teža od kompleksnosti, traži više poniznosti, a poniznost traži manje oholosti. Jednostavnost je konačno postignuće.

„Ljepota čovjeka, prirode, svemira, pronalazi se u toj veličini jednostavnoga. Ta jednostavnost je prvi govor prirode ali i posljednja riječ umjetnosti. Gospodnja djela su skrivena u njoj! Zato mi kažemo da je nešto otkriveno…već je to postojalo ovdje i konačno je nekome bilo dano razvezati tajnu i vidjeti što je unutra“, kazao je fra Grbeš napomenuvši kako nas upravo Marija uči toj jednostavnosti. Upravo se u njoj susreće čovjek, u njoj se susreće Bog. Zadnje što je izrekla, zadnja rečenica u Novom Zavjetu bila je u Kani Galilejskoj: „Učinite kako vam On kaže“.

Marija je žena koja je, kako je istaknuo fra Jozo, imala petlju reći kada je trebalo i šutjeti kada je trebalo. Postoje vremena kada se šutjeti ne smije ali i vremena kada se šutjeti mora.

„Ja ne razumijem zašto ljudi u Hrvatskoj šute. Govoriti istinu jest evanđeoski, a posebice onda kada vas to košta. Kršćani moji, nemojmo dopuštati da odlazimo na hodočašća, dolazimo na devetnicu, ispunjamo zavjete, molimo krunice, sudjelujemo u euharistiji, primamo sakramente i idemo na misu… nemojmo dopustiti da nas to ne dotakne, da u životu ne možemo povući poteze“, srdačno je pozvao fra Grbeš.

Kako je fra Grbeš naglasio: „Mater je Marija, ona koja voli nevjerojatno puno, ne zadržava za sebe ništa. Za mene je to slika majke. Ništa mi ne treba a sve ću dati. Sve što sam primila nije moje. Sve mogu dati“.

„Kada iz sebe dajemo, najviše dajemo. Kada iz duše dajemo, sve dajemo, bez proračunatosti. Zato od nje učimo te jednostavne korake: da je šutnja blaženi stav ljudske duše. U šutnji ćemo dobiti strašno važan dar: dar slušanja. Čuti osobu do sebe. Slušanjem čovjek dobiva mudrost i to je dar Božji“, pozvao je ugledati se na Marijin primjer.

Na kraju svoje propovijedi fra Jozo je pozvao sve prisutne na uvijek i uvijek govoriti istinu! Uvijek birati dobro: „Nemojte se vratiti doma isti kao što ste došli. Svatko može mijenjati stvari. Kada vam prijete, ne bojte se. Ako smo kršćani, bit će nam stalo do ovih vrijednosti, ostat ćemo uspravni i moći ćemo pogledati u vlastitu dušu i doći pred Gospodina i reći 'ja sam učinio što sam mogao. Svoje talente sam koristio najbolje što sam znao. Nije me bilo strah jer sam bio s tobom.'“

 

Da biste komentirali, prijavite se.