Fra Jozo: „Počnite biti sada ono što ćete postati kasnije!“

Proslavljen je 4. dan devetnice u marijanskom svetištu Gospe od Suza u Pleternici. Pred tisućama vjernika, kojih svaki dan pristiže sve više hodočasteći svojoj Gospi od Suza, kustos hrvatskih franjevaca sjevernoameričkog kontinenta sa sjedištem u Chicagu fra Jozo Grbeš, OFM predmoli krunicu i propovijeda svaki dan devetnice, ususret središnjoj proslavi blagdana Gospe od Suza, kad će ovo marijansko svetište na Pleterničkom Brdu proslaviti 60 godina.
Autor: Laudato/M.R. Photo: Ruža Grbeš četvrtak, 27. kolovoza 2015. u 16:31

„Bitan dio našeg putovanja je patnja i kako se čovjek nosi s njima“, rekao je fra Jozo te dodao kako bez njih čovjek živjeti ne može: „Patnje imaju oni koji imaju sve i oni koji nemaju ništa: i bolesni i zdravi i stari i mladi. Pitanje je samo kako ih čovjek vidi“.

Pogled i razumijevanje ljudskog putovanja iz ove perspektive dobro je vidjeti kroz Veliki Petak. „U njemu se očituje sudbina ljudska, a ja sam naučio iščitavati literaturu po vlastitoj koži. Gdje sam tu ja? Kako ću se ja ponijeti u tom kontekstu i kamo putujem? Priča Velikog Petka je moćna i veličanstvena. Isusa iz Nazareta prijatelji su izdali. Bili su slabi. Strah u čovjeku za vlastitu sudbinu može biti jači od svih prijateljstava. Poljubac kao znak najveće ljubavi postao je znak izdaje. Kada čovjek znak ljubavi pretvori u interes novca, onda ostane bez novca i bez ljubavi, kao Juda“, upozorio je fra Grbeš.

Svi naši sukobi su ništa u odnosu na sukob u sebi, jer on vodi čovjeka ili u pakao ili u radikalni zaokret vlastitog života. U priči Velikoga Petka, kako kaže fra Jozo, „imamo svjetinu koja viče, a masa ljudi uglavnom viče bez razloga. Kako drugi čine, tako i masa reagira. Mali i siromašni ljudi iskazali su sućut i poštovanje, nošenje tereta i poljubac. Oni uvijek prepoznaju ljubav. U toj priči vlast je osudila i oprala ruke ražeći ispriku da ga ubiju. Vlast gotovo uvijek reagira zbog svog sebičnog opstanka“. I to se, kako je rekao, pokazalo kroz povijest: kada sude nevine i ubijaju pravedne: ne mogu opstati. Iako je Krist naizgled ostao sam, Krist ipak sam nije bio, imao je slobodu u sebi i taj je izbor bio Božji dar. Na cijelom tom putu uz njega je bila njegova majka, do kraja, kazao je fra Grbeš.

„Misterij ljudskog putovanja je tajanstveno izmiješan s dvije stvarnosti: jedna je bol i patnja a druga je život. Jedna bez druge ne idu. Bol i gorčina ili s druge strane lijek… čovjek iz gorčine vlastitog života ili povijesti može stvoriti fantastičan život“, potaknuo je fra Jozo.

„Iz gorkih iskustava se može pokušati i učiniti nešto. Ono što sam ja proživio u svojoj muci, tjeskobi i onom što mi je nametnuto – mogu promijeniti i učiniti drugačije“, govorio je fra Jozo vjernicima na Pleterničkom Brdu.

Kako je naveo fra Jozo, mudri ljudi kažu ovako: „Ljudski život sastoji se od 10 posto onoga što mi činimo i 90 posto od onoga kako odgovaramo na ono što se nama događa. Kako ćemo odgovoriti na sve ono što se nama događa? Tu je ključ života, što ćemo izabrati, kako ćemo patnju pretvoriti u uskrsnuće i kako ćemo vidjeti taj križ koji ima ili nema smisao?

Taj križ koji je simbol Krista, patnje i uskrsnuća, simbol je ljudskog tijela. Naše tijelo je u obliku križa, jer mi imamo svoju vertikalu i horizontalu. Imamo bol čovjeka koji kroz život nikada fizički nije patio – nikad horizontalno nije patio, a patio je vertikalno, dušom i srcem!“, kazao je propovjednik.

„Kakvu god patnju imali, kako ćemo odgovoriti na nju? Moramo stjecati mudrosti i nekako sami učiti da gorčinu pretvorimo u nešto što vrijedi i što se isplati! Život se isplati potrošiti samo na ono što je veće i trajnije od života!“, nagovarao je fra Jozo oko zauzimanja za sebe i donošenja odluka da se želi nešto promijeniti.

„Kad mi se dogodi patnja ili muka nanesena izvana, onda želim slijediti put svjetlosti, bez obzira kako to mučno može biti! Za nas to nitko drugi ne može učiniti. Moj život je samo moj, pripada samo meni i ja odlučujem o njemu i kako ću potrošiti onih 90 posto“, propovijedao je fra Grbeš pred tisućama hodočasnika i dodao:

„Kada gledamo patnje s perspektive križa i kako je Krist ostao sam…u njemu prebiva Bog. Ako zadržimo dimenziju Duha uz sve naše muke, onda radost i mir, spasenje i vječnost ostaju s nama. Možemo li mi za sebe kazati ovo: ono što je meni štete naneseno, davno sam zaboravio. Gubitak je lakše podnijeti nego kajanje“.

„Počnite biti sada ono što ćete postati kasnije! Nemojte optuživati nikoga, mi imamo često takav mentalitet. Čini mi se da je taj naš mentalitet jači i od duhovnosti i od našeg intelekta pa čak i od naše tradicije. Mogu li stati, ušutjeti, naći prostora u svakom danu za tišinu da bih vidio sebe izvana prema unutra? Možda 90 posto vremena potrošim gledajući ostale. Ako sebe dobro vidim, jedino ako srcem vidim jer je ono jedino iskreno – počet ću mijenjati sebe i svijet“, kazao je.

U svojoj homiliji govorio je o tome kako u životu često trebaju veće i šire perspektive da bismo sve razumjeli. Nekad moramo otići jako daleko da bismo bolje vidjeli i razumjeli. Ako to učinimo imat ćemo dovoljno snage govoriti istinu, ustati uspravno, ne bojati se nikoga! Imati snage jer znamo da je to put istine i da je svakoga Krist oslobodio.

„Ne dopustimo da devetnica prođe, da ne učinimo ništa. Ako ne budemo ti i ja, tko će? Ako u svojoj obitelji ti ne počneš, tko će? Ljudi su isključivo Božji dar nama, ako njih prekrižimo, onda smo i sebe prekrižili. Pođimo novim putem“, zaključio je fra Jozo.
 
 

Da biste komentirali, prijavite se.