Ispovijesti

Poniznost je ključ Božjega očovječenja i ljudskog pobožanstvenjenja

Odaziv pozivu ili »idem kamo šalješ me Ti« je proces uključivanja u stvarnost koja čini da uzajamno dijelim život naroda u svoj životnoj složenosti. Ostaviti svoju lađu žalu, znači imati empatiju prema svijetu i posljedica je produžetka otajstva Utjelovljenja.
20. siječnja 2015.

Naviještaj ono što živiš i živi ono što naviještaš

Put poziva ili odaziv je naviještanje onoga što živim i življenje onoga što naviještam. Na taj način postajem navjestitelj i evangelizator. Na taj način u meni se rađala simpatija za svijet, iz kojega nisam želio bježati, nego u njemu počinjao prepoznavati vlastiti samostan i plodno tlo za sijanje sjemenja Božje Riječi, kao i prostranu kuću naviještanja i evangelizacije.
13. siječnja 2015.

"Ja sam Isus kojega Ti progoniš"

Moj je život kroz tih godinu dana bio u iščekivanju ali i u zahvaljivanju. Nije bilo dana, a da navečer nisam išao na misu na Kaptol kod svojih franjevaca. Većinu vremena sam provodio u molitvi i u crkvama.
06. siječnja 2015.

Kušnje su Božja briga za svakoga čovjeka

Što su dani dalje izmicali to sam ja bio žedniji. Bio sam žedan one braće i onoga samostana. Bio sam žedan onoga što je duša htjela. Što je više rasla želja za samostanom i za takvim životom to su problemi u svijetu bili sve veći. Doista kušnje su iz dana u dan bile sve očitije i jače.
30. prosinca 2014.

Prvi koraci prema samostanskom životu

U ovakvom i sličnim razmišljanjima prolazili su dani. Tako je došla i ta nedjelja kada sam se morao naći s fra Milanom na Kaptolu. Iskreno, jedva sam čekao da odem u samostan. Ali to nije tako lako.
23. prosinca 2014.

Vjera kao i dijamant postaje vrjednija ako je čovjek svojim priborom brusi

Vjera je dragocjeni dragulj koji posjedujemo. Vrijedi više nego svako bogatstvo ovoga svijeta. Taj dragi kamen ili dijamant, ne mora biti posebno izbrušen da bi imao posebnu vrijednost, jer bez brušenja dijamant ostaje dijamant te ima neprocjenljivu vrijednost. Vjera je onaj nebrušeni dijamant koji ima vrijednost i u brušenom i u nebrušenom obliku. Vjera ostaje dijamant, odnosno vrijednost u svakom obliku.
16. prosinca 2014.

"Svijet prolazi i požuda njegova, a tko čini volju Božju, ostaje dovijeka" (1Iv 2,17)

Došavši u katedralu otišao sam do groba blaženog Stepinca i molio u sebi. Moja molitva se sastojala od jednog pitanja. Pitao sam: »Zašto?«
09. prosinca 2014.

»Ja ću mu uistinu pokazati koliko mu je za ime moje trpjeti«

Doista, teško je tijelu shvatiti da doista Bog sve vodi. Teško mi je bilo dušu čuti, a još teže dušu poslušati. No ipak je ta moja duša uporno u svakoj prigodi ponavljala ove riječi u mome srcu a ja to nisam čuo.
02. prosinca 2014.

Početak Jobovih kušnji

Sada znam da je u to vrijeme Bog koristio one meni najmilije kako bi preispitao koliko sam mu se doista spreman potpuno predati. Moji roditelji i svi i cjelokupna obitelj, kao i društvo u kojem sam živio primili su od Boga službu Abrahama i Izaka. Oni kao da su bili Izak, a ja Abraham.
25. studenog 2014.

"Preoblikovati svoju nutrinu u boravište za maloga Boga"

Otprilike ovako, kao srna pođoh kući. Cijelim tim putem osjećao sam se u nekom blaženom stanju, osjećao sam Kristovo rođenje u svome srcu. Tada, kao da sam rekao svoje »EVO ME«.
18. studenog 2014.
Prikazujem rezultate 21-30 (od 38)
 |<  <  1 - 2 - 3 - 4  >  >|