"Ja sam Isus kojega Ti progoniš"

Moj je život kroz tih godinu dana bio u iščekivanju ali i u zahvaljivanju. Nije bilo dana, a da navečer nisam išao na misu na Kaptol kod svojih franjevaca. Većinu vremena sam provodio u molitvi i u crkvama.
Autor: fra Mate Bašić Photo: fellowshipofaburningheart.files.wordpress.com utorak, 06. siječnja 2015. u 11:27

Trebao sam nastaviti Veterinarski fakultet ali moj je studij tada bio u crkvama. Hodao sam svakoga dana od crkve do crkve i hranio se Božjom riječi. Mnogi bi rekli da sam lud, ali doista jedino sam tamo nalazio utjehu. Jedino sam u crkvi dobivao odgovore i jedino u crkvi našao mir. Ne mogu izraziti sve osjećaje, sve utjehe koje mi je On, Isus dao kada sam god došao ispred Njega. Crkva mi je bila dom, odmor i prijatelj.

Tih sam dana doista bio iz dana u dan nanovo rađan. U to sam vrijeme mnogo promišljao o Bogu.

Tako sam razmišljao o ovom odlomku: «Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo vidjeli očima svojim, što razmotrismo i ruke naše opipaše o Riječi, životu – da, život se očitova.» (1Iv 1,1)

Nakon toga sam shvatio kako više negoli ijedan drugi tekst u Novom zavjetu, ovaj odlomak pokazuje, da poziv na kršćansko služenje proizlazi iz iskustva u kojem sudjelujemo cijelim svojim bićem. Otkrio sam da je predmet moga služenja Isus Krist, Riječ koja je u početku bila kod Boga, koja je postala Tijelom da bi živjela sada u meni.

Tada mi je sama Riječ odgovorila, što znači odazvati se pozivu, i da to znači biti svjedokom Riječi, otkriti prisutnost Riječi u meni i među drugima. Ipak, takvo svjedočenje koje uzima oblik propovijedanja i poučavanja, slavljenja tješenja, organiziranja i nastojanja da olakšam patnje svoje braće, a u svemu prije svega življenja, istinsko je svjedočenje samo onda kada proizlazi iz iskrenog osobnog susreta, istinitog iskustva ljubavi. Čuo sam kako se istinski odaziv pozivu od Boga podarenom, očituje istinitim i stvarnim služenjem s ljubavi, od Ljubavi.

Ja se mogu nazivati Isusovim svjedokom samo onda kada sam Ga čuo vlastitim ušima, vidio vlastitim očima, dodirnuo vlastitim rukama. Tako i temelji poslanja dvanaestorice apostola nisu bila njihova zvanja, naobrazbe, osobnosti, nego je temelj bilo ono življenje s Isusom Kristom. Pavao koji nije bio s Isusom kada je putovao sa svojim drugovima, susreće Isusa na putu za Damask. Pavao u tome času biva pozvan. Apostol Naroda je pozvan u času vrhunca ili u času erupcije svoje grešnosti. Bog zove Savla koji je »sveudilj zadahnut prijetnjom i pokoljem prema učenicima Gospodnjim…« (Dj 9,1)

Na najvišem stupnju grešnosti Bog mu se objavljuje, prikazuje i govori: »Savle! Savle! Zašto me progoniš?« (Dj 9,4b)

Tako nije bilo samo s Pavlom nego i sa svakim prije ili kasnije, kao i sa mnom tada. Takav način poziva bio mi je čudan i neistinit. Također nisam priznavao, zbog same grešnosti, mogućnost bilo kojeg Božjeg poziva, jer sam najčešće i u svome životu čuo: »Ja sam Isus kojega Ti progoniš.« (Dj 9,5b)

Nisam vjerovao niti mogao povjerovati da se baš meni Krist obraća i baš mene poziva i govori: »Ti si mi oruđe izabrano da poneseš ime moje pred narode…« (usp. Dj. 9,15)

No ipak je pozivao i mene jer je znao da sam i ja onaj koji može utjelovljivati dar Evanđelja u različitim kontekstima u kojima me Gospodin poziva da budem prisutan. Pozivom mi je skinuo mrenu s očiju moje duše i omogućio mi započeti procese obraćenja koji su nužni da svoj poziv dosljedno razvijam i prilagodim konkretnom životu.

Bog je izabrao čak i mene kako bi ja mogao započeti novi put svjedočenja i prisutnosti, te svakim danom učiniti značajnijim taj svoj poziv, taj idi kaži cijelom svijetu i naviještati Evanđelje srcem okrenutim prema Gospodinu.

Nije lako niti odgovoriti na taj poziv ili započeti obraćenje i taj veliki obrat u svome životu. Mnogo je zapreka za takva pokretanja. U tome su me također onemogućavale i moje mlitavosti, jer baš poradi mlitavosti, nevjere i toga straha, pružao sam otpor tom djelovanju milosti. Bilo je potrebno samo reći: »Gospodine, Bože moj, evo me! Ja Ti potpuno vjerujem i zato predajem sebe u ruke Tvoje. Ti me vodi Bože moj.«

Sada vjerujem Bogu koji me svaki dan zove, da od početka do kraja budem prožet stalnim upućivanjem na otajstvo Trojstva: Boga koji je Otac, koji nam je poslao svoga Sina i koji nam je darovao Duha koji proizlazi iz Obojice. Na ovaj način je i moj odaziv postao samo milost. I tako na kraju znam da jedino odaziv pozvanoga čini takvoga dostojnim ljubavi i sretnim odjednom.

(Nastavit će se...)
 

Da biste komentirali, prijavite se.