Operi me Krvlju svoga Sina i Rosom Svetoga Duha

Sada kada si me izvukao iz jame uništenja, grobnice propasti, čuvaj me na putu budi sa mnom jer tvoja hrana jest moje spasenje.
Autor: fra Mate Bašić/Laudato Photo: billygraham.org utorak, 21. travnja 2015. u 17:34

U tom mi je periodu bilo sakriveno što Virtuvije Polijon nekada reče: „Nullum opus vera sine fide et castitate fieri potest“ (Nikakav posao ne može biti bez istinske vjere i poštenja). Sve mi se ovo dogodilo jer moje srce nije bilo zahvalno. Sada znam kako „Nil terra pectore igratio peius alit“  (ništa goreg na zemlji nema od nezahvalna srca).

Isto mi se dogodilo i grijeh me obuzeo jer ne čuh našeg oca hrvatske književnosti, Marka Marulića koji nas savjetuje: „Bene beateque, caste sancteque vivere oportet.“ (Treba živjeti dobro i sretno, kreposno i sveto.).

Sve sam istina živio ali ne tako dobro i kreposno.
Sve sam živio što mi se činilo dobro a u stvari je loše.
Sve što sam živio, ali na kraju nisam živio nego umirao.

Živio sam „ad occasum ab ortu solis“ (od istoka prema zapadu) svoga tijela.
Živio sam silno, bio sam silnik, a On „deposuit potentes de sede, et exaltavit humiles“ (Lk 1, 25) (silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne)

Budući da se „virtus se ipsa ostendit“  (vrlina sama poznaje) tako se i culpa se ipsa ostendit grijeh sam poznaje.

Moj grijeh se navlastito spoznavao, taj grijeh znao je što želi i kako do toga željenoga doći jer „ab impiis egredietur impietas“ „od nepravednika dolazi nepravda“ (1 Kr 24,14)

Skretao sam desno i lijevo, išao gore i dolje. Radio sam sve što zadovoljava samo ono tjelesno u meni. Nisam išao po onoj „ ne skreći ni desno ni lijevo, da bi ti bili sretni pothvati.“

Cijeli moj život tada je bio Pontus Euxinus = Pontus Axenus = Pontus Amazonicus = Pontus Scythicus = Pontus tauricus = CRNO MORE!

Tada sam bio ništa drugo doli „sus antiquus“ – stara svinja

Kako da se onda ja, takva svinja, koja se toliko valjala u blatu, u vlastitim izmetinama, očistim i budem bjelji od snijega?

To može samo Bog kojega sada molim:
Dodirni me Isuse moj i budi uvijek u za me.
Operi me Krvlju Presvetom Svojom.
Oče očisti ovaj svijet Krvlju Sina Svoga i Žarom Duha Svetoga.
Oče operi ovaj svijet Krvlju Sina svoga i Rosom Duha Svetoga.


Želim samo Tebe pored sebe. Budi stablo zasađeno pored mene. Pored mojih voda tekućica, voda nemirnih. Svojom rukom i korijenjem svoga stabla obuzdaj moje vode. Poji me svojim mirnim vodama, okrijepi me svojom vodom i napoji vodom iz prsiju Tvojih.

Tvoje lišće nikada ne vene, sve što radiš dobrim urodi. Donesi plod svoje ljubavi i posadi ga u moju zemlju. Ne dopusti da moje sada zeleno lišće počne venuti. Oslobodi me, Oče, jeseni moje duše. Oslobodi me, zime i hladnoće, moga srca. Učini da u meni uvijek bude proljeće tvoje Riječi. Ljeto Tvoga Duha. Zagrij me i grij me sve više. Želim samo Tebi gorjeti.

Ali, Bože znadeš da sam bio kao pljeva što je vjetar raznosi. Znaš da bijah opak. Predao sam se tijelu i nisam „tene, quod bene!“, „halte fest, was gut ist!“, (držao čvrsto što je dobro!).

Sada kada si me izvukao iz jame uništenja, grobnice propasti, čuvaj me na putu budi sa mnom jer tvoja hrana jest moje spasenje. Kaže Marulić u „De humilitate“: „Gospodin se najme hrani spasenjem vjernika“

Drži me Oče i pomozi u navalama vjetra. Daj mi ruku da opstanem u naletima orkanske bure.
Gdje da se uhvatim?

Pruži mi ruku!

O koliko sam slab, bijedan i nevaljan. O koliko, kada se za Tebe ne mogu uhvatiti, za Tebe u Presvetom Oltarskom Sakramentu?

Za Tebe i Kalež Krvi Tvoje. Za Tebe, Kruh Životvorni.
Mnoge me bolesti vrebale i napadale.
Mnoge me pogodile jer prazan bijah.
Bolest popunjava moju prazninu.
Popunjava mjesta bez ljubavi.
Dolazi tamo gdje Tebe nema.
Tamo gdje Tebe izbacih.

Hoću li se održati na sudu i kao grešnik u zajednici pravednih? Ti Oče znadeš put pravednih. Kakav je moj put. Trebam li poslušati Vergilija koji kaže: „Qua te ducit via, dirige gressun“ odnosno, „Pođi kamo te put nosi“.
Rekao je, „pođi kamo te put nosi“.
Oče!

Što ako me taj put nosi u smrt?

Nešto što nas vodi u smrt ne može biti put. Nešto što prijeti, nije put. To je hod! To je korak! Ne možemo nazvati put ono po čemu ćemo umrijeti. Ako se predah grijehu tada opslužujem grijeh koji mi uzima život. Ako uzima život tada uzima i put i postaje stranputica. Dakle slijedim li put, tada samo dobro slijedim, tada živim i živjet ću jer jedan je put, jedna istina i jedan život. A to si samo ti uskrsnuli Isuse Kriste.

(Nastavit će se...)

 

Da biste komentirali, prijavite se.