Oprosti mi Bože, sestro i brate, sve moje krivice

Radio sam od sebe oruđe grijeha i polog smrti. Sve sam činio da udovoljim grijehu. Koliko li sam bio bijedan?
Autor: fra Mate Bašić Photo: lifesoaware.files.wordpress.com utorak, 14. travnja 2015. u 13:12

Tada sam malo po malo zapostavio najkaloričniju i najbogatiju hranu. Hranu za vječnost. Zapostavih tebe Bože koji si jedini prava hrana. Koji si jedini nepropadljiva hrana. Koji si hrana od koje ne nastaje otpad. Od koje ne nastaje prah. Ostavio sam tada Tebe, hranu neprobavljivu. Hranu koja uvijek cirkulira, hrani me, uzdržava, gradi, sprema me i rađa za novi život. Ostavio sam hranu koja me porađa u vječni život. Odvojio sam se od tebe Isuse, jer mi bijaše bitno kako ću što bolje izgledati, kako ću druge što bolje osvojiti, kako ću do grijeha doći i u grijehu požudom uživati, a time zauvijek umrijeti. Važnije mi je bilo ljudima biti privlačan. A koliko sam Tebi privlačan? - nisam se tada pitao.

Hranio sam se samo tim raspadljivim kruhom jer mi postade važnije mišljenje drugih, također raspadljivih, a ne mišljene Tebe, jedinog neraspadljivog koji po svojoj neraspadljivosti i meni želiš omogućiti neraspadljivost i život vječni.

Tako sam polako uređivao, klesao ili kristalizirao svoje tijelo. Radio sam od sebe Apolona. Radio sam od sebe oruđe grijeha i polog smrti. Sve sam činio da udovoljim grijehu.
Koliko li sam bio bijedan?
           
Doista „bijedan sam i ubog,
            i srce je moje ranjeno u meni.
K'o sjena što se naginje ja nestajem,
            progone me kao skakavca.“ 
(Ps 109, 22-23)
 
Kriste, Oče Sveti!
Koliko sam puta slijedio savjeta opakih, savjeta zlih, savjeta koji me odvedoše od Tebe? Koliko sam puta, svojim nasljedovanjem grijeha i savjeta koji su mi predstavljeni kao dobri, odbacio Tebe jedinog savjetnika o životu? Koliko li puta moje srce postade savjetovalište zla i kuća grijeha?

Oprosti mi Oče moj što sam tebe, tim grešnim djelima izdao. Oprosti mi Oče u svakome čovjeku. I ti čovječe oprosti mi. Ti sestro, ti brate, oprosti mi jer izdah našega Oca. Izdah Onoga od kojega i ti i ja dolazimo. Ako izdah Njega, izdah i tebe. Ako bičevah Njega, bičevah i tebe, pljuvah Njega, pljuvah i tebe. Jer ako je On Otac tebe i mene, tada On jest u tebi i meni... Zato te molim svaka sestro i svaki brate ovoga svijeta, svaki stvore, oprosti mi.

Oprosti mi što se predah krivim savjetodavcima, savjetnicima smrti. Predao sam se onima koji su se prikazivali kao pravi, koji su nudili nešto opipljivo, koji su davali vidljivo, slatko i strastveno. Ali oni su me time odvlačili od Tebe. Radio sam tada na svojoj smrti, na propasti vlastite, od Boga darovane duše. Ono vječno sam tako učinio vremenom ograničeno. Nuđeno mi je nešto kao vječno, nešto kao lijepo, nešto oku mom primamljivo.

Oče moj! Predavao sam se tada savjetima tijela, nagovaranju požude i zaglibio u grijeh. Činio sam sve samo za to tjelesno, samo za svoje truplo. Koliko li sam, Kriste moj, stajao čvrsto na putu grešničkom. Ne stajah samo ja, nego ja kao putokaz i druge vođah na taj put. Bio sam putokaz grijeha. Bio sam na raskršću smrti. Isuse moj, bio sam kao prometnik na putu grijeha. Kajem se jer kao prometnik druge zavođah i privođah na taj smrtni put.

Kako da oplačem te svoje grijehe? Kako da operem svoje blato? Pomozi mi Oče! Izvuci me iz toga zbora podrugljivaca. Obuci me novim čovjekom. Oprosti mi Kriste jer ja sam bio među njima koji su se tebi Sinu rugali, koji su Te pljuvali. Oprosti  mi Ti koji si svaki dan izrugivan našim, ma mojim djelima.

O koliki je blagoslov uživati u zakonu Gospodnjem, o Zakonu misliti dan i noć. Koliki je blagoslov što sada o Tebi mogu razmišljati svakoga časa moga života. O koja li je to ljepota da žudim za Tobom u svako svoje vrijeme. Ali to je sada. Onda nisam žudio za Tobom. Nekada nisam mislio na Tebe i tako je prolazio svaki dan i noć. Nekada sam mislio samo na grijeh. Dane i noći provodio sam u razmišljanjima samo o grijehu. Dan i noć činio sam grijeh.

Koliko sada više želim za Tobom žudjeti. U tome ocrnjenom periodu mojega života žeđao sam samo za grijehom. Isuse sada želim samo Tebe. Hoću žeđati za Tobom i o Tebi Kriste želim misliti dan i noć. Samo Tebe imati pred sobom. Tebe čuti i osjetiti Tvoj sveti dodir. Nekada sam volio dodir grijeha, dodir tijela, dodir požude u kojemu nije bilo dodira prave ljubavi. Sada želim osjetiti samo Tebe u Tvojoj ljubavi. Kolika li je samo Tvoja ljubav? Ti si sebe dao za mene. Ti si sebe dao podrugivanju. Ti si sebe dao smrtnoj muci. Sve si to radio za mene. Sve si to htio da mene spasiš. Ljubav doista nije ljubljena.

Jer si - „ponizio sam sebe,
poslušan do smrti,
smrti na križu.“
(Fil 2,8)

(Nastavit će se...)
 

Da biste komentirali, prijavite se.