"Svijet prolazi i požuda njegova, a tko čini volju Božju, ostaje dovijeka" (1Iv 2,17)

Došavši u katedralu otišao sam do groba blaženog Stepinca i molio u sebi. Moja molitva se sastojala od jednog pitanja. Pitao sam: »Zašto?«
Autor: fra Mate Bašić Photo: gracestories.files.wordpress.com utorak, 09. prosinca 2014. u 09:40

Pitao sam se čitavo to vrijeme:
»A sada, čemu da se nadam, Gospode?
    Sva je nada moja u tebi!
Izbavi me svih mojih bezakonja,
    ne daj da ruglo budem luđaku!
Šutim i usta ne otvaram,
    jer tako si ti učinio.« ( Ps 39,8-10 )

Ali tada si me Ti preko Pisma upitao: »Kome li si ove uputio riječi i koji duh je iz tebe govorio?« (Job 26,4 )

To si me pitao jer si mi Ti cijelo vrijeme govorio, a ja Te nisam čuo. Davao si mi odgovor, ali ja ga nisam prihvaćao. Govorio si mi i uveseljavao u snu riječima:
»Veseli se i raduj se zbog sinova
     pravednih,
    jer će biti sakupljeni
    i blagoslivljat će Gospoda
         pravednih.« ( Tob 13,15 )

Sada tek shvaćam, čujem i znadem, kako su doista  »blaženi koji prebivaju u Domu tvome slaveć' te bez prestanka!« ( Ps 84,5b )
Tek sam sada spoznao da su doista najblaženiji oni koji ne vide, a vjeruju!

Prošla je nekako i ta noć. Iskreno bio sam gladan, ali doista, brzo me prošao apetit. Nisam znao gdje bih i što bih, bio sam potpuno zbunjen i nisam mogao vjerovati da se ovo meni događa. Nisam mogao vjerovati da je ovo istina. Pitao sam se imali uopće Boga, gdje ja to idem?

Noge su mi same krenule i vodile me iz sobe na autobusnu stanicu. Tada me duša vodila u Katedralu. Čekajući autobus na stanici približi mi se jedna susjeda i zadere se na mene:
»Mate, jesi li ti normalan? Zašto žalostiš svoju obitelj?«
Pogledao sam u nebo i zavapio:
»ISUSE, GDJE SI?«
Nisam znao što bih toj susjedi odgovorio i kako bih reagirao. Doista nakon svega bio sam samo zbunjen i pomalo uplašen.

Došavši u katedralu otišao sam do groba blaženog Stepinca i molio u sebi. Moja molitva se sastojala od jednog pitanja. Pitao sam: »Zašto?«

Tada kao da mi je sam Stepinac u srcu odgovorio:  »Sine! Zar ne znaš koliko sam ja radi Njega trpio? Nisam li ja mučenik? Nisu li mene ubili poradi Njega?«

Duh mi je govorio: »Nisi svjestan, kako se tijelo, tijelom može dokinuti, ali ne možeš tijelom ubiti duh.

»Što je od tijela rođeno, tijelo je;
    i što je od Duha rođeno, duh je.
     Ne čudi se što ti rekoh:
    'Treba da se rodite nanovo, odozgor.'
     Vjetar puše gdje hoće;
    čuješ mu šum,
    a ne znaš odakle dolazi i kamo ide.
    Tako je sa svakim
    koji je rođen od Duha.« ( Iv 3,6-8 )

»Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete.« ( Rim 8,13 )

S ovim saznanjem izišao sam iz katedrale. Pri izlazu dva su starija svećenika ulazila i jedan je rekao: »Zar se ne sjećaš kada Ivan kaže: Svijet prolazi i požuda njegova,
     a tko čini volju Božju, ostaje dovijeka.«  ( 1Iv 2,17 )

(Nastavit će se...)
 

Da biste komentirali, prijavite se.