„40 dana u 40 crkava“ - 13. dan

Mudrost Kristova križa ključ je za rasključavanje Božjega kraljevstva. Kako na nebu, tako i na zemlji.
Autor: Velimir Ponoš Photo: Velimir Ponoš srijeda, 04. ožujka 2015. u 09:36

13. dan – Crkva svete Ane, Topolnica 6, Rudeš

Srijeda, 04.03.2015.

Kazimir, Eugen, Natko

Šarolika povijest mjesta koja su u gradu Zagrebu bila predviđena za bogoslužje zapisuje kako je Bog, kako bi došao čovjeku i sačuvao ga za život vječni, silazio svuda. I u crkve koje su od početka bile crkve, i u obiteljske kuće koje su postajale kapele ili crkve, i u privatne stanove koji su postajali župna središta, i u bolničke prostore, pa čak i u razrede. Tako je župa sv. Ane u Rudešu nakon svojega utemeljenja 15. srpnja 1942., svoje prve svete mise slavila u školskoj sobi koju joj je tada ustupio Mjesni školski odbor. Sve do 1947., školska je soba mjesto susreta Boga i čovjeka, a tada stiže naredba kojom se naređuje da se učionica isprazni i vršenje službe Božje prestane. Od tada, pa sve do 1964., punih sedamnaest godina sveta se misa nije mogla slaviti na području župe. Tada se, nastojanjima kardinala Franje Šepera i župljana, kupuje u Rudešu kuća, preuređuje se u kapelicu i na Uskrs 1964., župljanima Rudeša, uskrsava, prethodno ukinuta, sveta misa. Živa crkva uspijeva nakon dugih pregovora s vlastima bivše države ishodovati dozvolu za gradnju današnje crkve koju, uz posvetu njenoga oltara, 8. prosinca 1967., blagoslovi kardinal Šeper.

Crkvom i župom sv. Ane upravljaju Don Boscovi salezijanci, rašireni na zapadnom i jugozapadnom dijelu grada, u kojem, uz župu u Rudešu, upravljaju i župama u Podsusedu, Knežiji, te župom Duha Svetoga na Jarunu. Sv. Ana, do kasnih godina nerotkinja, nakon Bogu vapijućih molitvi za plodnost, kojima je s jedne strane molila ona, a s druge, suprug joj, Joakim, koji se na tu nakanu 40 dana povukao u pustinju posteći i moleći, zače i rodi djetešce. Djevojčicu, kojoj dadoše ime Marija. Ta djevojčica stasa i u punini vremena rodi Sina, postavši Majka nad svim majkama. Svetoj je Ani, čiji se spomendan slavi 26. srpnja, štovanje raširenije nego njenome mužu, a svetica je slavljena kao simbol materinstva, zaštitnica brojnih obrta i pomoćnica u brojnim bolestima.

Vraćajući se iz crkve sv. Ane prema središtu grada, jutro je tiho i mirno. Toliko tiho da se jasnije čuje „šaputanje mnogih i užas odasvud“, kako pjeva današnji psalam prethodno Istini današnjega Evanđelja, u kojemu Isus navješta svoju mučeničku smrt i u kojemu pronalazi, prepoznaje i prihvaća svoj križ. Pronalazim li ja svoje križeve, prepoznajem li ih, i ako ih nađem i prepoznam, prihvaćam li ih? Stvaram li možda križeve tamo gdje ih nema? Izbjegavam li možda nalaziti ih tamo gdje doista jesu? Mudrost Kristova križa ključ je za rasključavanje Božjega kraljevstva. Kako na nebu, tako i na zemlji.

 

Da biste komentirali, prijavite se.