„40 dana u 40 crkava“ - 14. dan

„Na slavu Trojedinoga Boga, u čast Blažene Djevice Marije, ova se crkva podiže kao zadužbina hrvatskih katolika da se u njoj trajno prikazuje Kristova žrtva za sve koji su darovali živote za dobrobit i slobodu svoje domovine.“
Autor: Velimir Ponoš Photo: Velimir Ponoš četvrtak, 05. ožujka 2015. u 11:41

14. dan – Svetište Sveta Mati Slobode, Don Petra Šimića 1, Jarun

Četvrtak, 05.03.2015.

Teofil, Lucije, Hadrijan

„O lijepa, o draga, o slatka slobodo, dar u kom sva blaga višnji nam Bog je dô” - bolje od bilo koje definicije, dublje od bilo koje debate i jasnije od bilo koje analize, slobodu dočarava „Himna slobodi“ dubrovačkoga pjesnika Ivana Gundulića. Sloboda kao vrhunaravna stvarnost ljudskoga bića, kao nezaslužena milost koju primismo odozgo da voljom slobodno raspolažemo. Sloboda kojom uvijek možemo odlučivati, sama je u sebi Ljubav. Sloboda kojom možemo izabrati Ljubav i Ljubav koja poštuje slobodu. Dar Božji.

Na mjestu na kojemu je za vrijeme Domovinskog rata puk molio krunicu utječući se zagovoru Blažene Djevice Marije niknulo je ovo zavjetno marijansko svetište. Spomen crkvi, kojoj je ime odabrao kardinal Franjo Kuharić razmatrajući drevne litanije Majke Božje Trsatske, i kamen je temeljac donesen iz trsatskog svetišta i položen 11. studenoga 1995. da bi nakon pet godina i jednoga dana, 12. studenoga 2000. zagrebački nadbiskup Josip Bozanić posvetio crkvu i oltar. Kapelu u sjevernom dijelu zavjetne crkve u kojoj je Gospin lik i svetohranište, u lipnju 2002., blagoslovi tajnik Kongregacije za nauk vjere pri Svetoj Stolici, salezijanac, nadbiskup Tarcisio Bertone. Sve u Duhu Svetom, jer ovim svetištem, kao i ovdašnjom župom Duha Svetoga upravljaju salezijanci. Zaštitni je znak ovoga svetišta monumentalna Pietà, Ivana Lackovića Croate. Hrvatska majka na skutima drži svojega sina, hrvatskog branitelja koji u njenome naručju umire s krunicom u ruci dok mu iz smrtne rane krv kaplje na tlo, kapima tvoreći hrvatski grb.

Veličanstvena crkvena lađa svetišta može okupiti 2000 vjernika, a u sredini je lađe, od velebitskoga kamena, izrađen oltar u kojega su, prilikom posvećenja, položene moći blaženoga Alojzija Stepinca. Iza oltara je kenotaf, simboličan, prazan grob koji se podiže na uspomenu pokojnika koji se nalaze negdje drugdje. Ti pokojnici, njih 15.840, hrvatski su branitelji, poginuli u Domovinskome ratu, čiji je popis dostavilo Ministarstvo branitelja, a čija su imena i prezimena, inicijal očeva imena, godina rođenja i godina preseljenja k Ocu, uklesani u stijenke kenotafa. Nadbiskup je zagrebački, Josip Bozanić, 4. studenoga 2007., blagoslovio i ovu jedinstvenu spomen knjigu, „odnesenih u krilo Abrahamovo“, kako navješta današnje Evanđelje, pa neka i današnje završno slovo, umjesto mojih, budu riječi kardinala Bozanića iz Povelje kojom je posvetio svetište:

„Na slavu Trojedinoga Boga, u čast Blažene Djevice Marije, ova se crkva podiže kao zadužbina hrvatskih katolika da se u njoj trajno prikazuje Kristova žrtva za sve koji su darovali živote za dobrobit i slobodu svoje domovine.“

Pokoj vječni daruj im Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila njima.

Počivali u miru Božjem.

 

Da biste komentirali, prijavite se.