„40 dana u 40 crkava“ - 18. dan

Traženje oprosta od Boga iziskuje i traženje oprosta od ljudi, a to je teško.
Autor: Velimir Ponoš Photo: Velimir Ponoš utorak, 10. ožujka 2015. u 10:16

18. dan – Crkva sv. Ivana Apostola i Evanđelista, Hrastin prilaz 1, Utrina

Utorak, 10.03.2015.

Emil, Makarije, Kajo, Simplicije

Kao i u susjednom Travnom, trava je u korijenu imena i ovoga novozagrebačkog naselja kojega se često pogrešno naziva Utrine. Na mjestu na kojem je nekad bila „utrta travina, utrina“, krajem šezdesetih godina prošloga stoljeća počela je nicati Utrina.

Crkvi sv. Ivana, čija je gradnja počela 2. kolovoza 1995., temeljni je kamen svečano, na blagdan Kraljice krunice, 7. listopada 1995., položio kardinal Franjo Kuharić, a prva je sveta misa, u crkvi koja tada još nije imala ni krova, služena na Tijelovo 1998. Godinu kasnije, na Uskrs, nedjeljne se svete mise počinju slaviti u prostoru crkve, dok se, za večernje i jutarnje mise, i dalje koristi donedavno klasični novozagrebački crkveni prostor – stan. Dovršena 2007. godine, impresivna se, crkva sv. Ivana, smatra jednim od najboljih djela sakralne arhitekture.

Sv. Ivan, zaštitnik ove crkve i župe, ljubljeni Isusov učenik,  i onaj koji je Isusa odano ljubio, brat apostola Jakova, autor je četvrtoga Evanđelja, triju poslanica i knjige Otkrivenja. Ivan je, zajedno s Andrijom, prvi pošao za Isusom, a s Petrom i Jakovom prati Isusa na goru i svjedoči Preobraženju. Ivan je taj koji je naslonjen na Isusove grudi na Posljednjoj večeri, Ivan, jedini od apostola koji je umro prirodnom smrću i jedini koji je s Isusom pod križem. Ivan je sin koji na Riječ Gospodnju uze Majku k sebi. Ivan, prvi od apostola dotrči na Isusov grob, jer ljubav uvijek stiže prva. Tada pušta Petra ispred sebe onom ljubavi kojom se lišava samog sebe, onom ljubavi koja priznaje Petru povjereno mu prvenstvo, onom ljubavi koja se ne natječe u dobroti. Onom Ljubavi.

Tom istom Ljubavi, Dobri nam Otac prašta grijehe naše: „...sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio.“ Današnji nam Matej (18, 21- 35), donosi sliku oprosta, sliku Božanskog milosrđa, većeg od svakog raskajanog grijeha i pravednijeg od bilo koje vage. Dva se puta u današnjem čitanju spominje strpljivost, i oba ga puta spominje dužnik moleći za strpljivost kad mu valja vratiti dug. Traženje oprosta od Boga iziskuje i traženje oprosta od ljudi, a to je teško. Teško je prevaliti osjećaj boli preko ruba svoga srca, teško i riječ preko usana. Teško je i oprostiti nekome, a i od nekoga oprost tražiti. Teško se i suočiti s nečijim nepraštanjem. Teško, ali ne i nemoguće, jer On nam pokaza da jest moguće i pokaza kako je moguće. Praštanje je čin volje. I nema, drugog puta nema. „...Otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim.“


 

Da biste komentirali, prijavite se.