„40 dana u 40 crkava“ - 20. dan

Isus danas veli: „Tko nije sa mnom, protiv mene je.“ Samo, gdje sam? Bi li baš stavio ruku u vatru da s Njim sam? Bi li?
Autor: Velimir Ponoš Photo: Velimir Ponoš četvrtak, 12. ožujka 2015. u 10:46

20. dan – Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, Stenjevec 5, Stenjevec

Četvrtak, 12.03.2015.

Bernard, Maksimilijan, Budislav, Fina

Pola za mnom, pola preda mnom. Na polovici me puta Otac spustio u Majčino krilo, u crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije, u zagrebačkom Stenjevcu.

Jednoj od najstarijih zagrebačkih župa, prvi je pisani trag još 1344., dok se sama crkva datira još ranije. Ne čudi kako je ova župa jedna od najstarijih, jer ovdje su ljudi živjeli već u prethistorijsko vrijeme, a prvo veće naselje nastaje u antičko doba, iz kojega je pronađena nekropola sa 128 grobova. Iako ih je bilo i ranije, prvi se, u knjigama zabilježeni, župnik bilježi 1450., a njegovo je ime znakovito - Gallus, ili po hrvatski, Pijetao. Ovdje je, 1653., župnikom bio barun, svećenik i povjesničar Juraj Ratkaj, autor prve sustavne povijesti Hrvata. U obilju zanimljivosti uočljiva je i ta, kako je crkvu 7. svibnja 1769., posvetio prepošt zagrebačke stolne crkve Josip Putz, biskup beogradski. I rimski su carevi ovdje imali svojih prstiju, pa je tako 1758., pronađena baza za kip rimskog cara Decija, koji je u trećem stoljeću carevao Rimom, a Savom prodirao do Panonije. Premile oči Gospe Stenjevečke nagledale su se u svojoj bogatoj povijesti svega, a kako navodi molitva ovdašnjoj Gospi, Majka je Božja Stenjevečka, „uzor i primjer kako tražiti i prihvaćati Božju volju“.  Gospi je u čast uređen i park oko crkve, jedan od najlljepših crkvenih prostora na otvorenom. Župna crkva, iako je često mjesto hodočašća, osobito na Gospine blagdane, nikada nije dobila status svetišta, ali da je mjesto sveto – jest.

Riječ Božju u današnjemu prvom čitanju zapisuje prorok Jeremija (Jr 7, 23-28), a ovako govori Gospodin: „Od dana kad oci vaši iziđoše iz zemlje egipatske pa do dana današnjega slao sam vam tolike sluge svoje, proroke, iz dana u dan, neumorno. Ali me oni nisu slušali, uho svoje nisu prignuli, nego otvrdnuše gori od otaca naših.“ Strašna poruka, strašna istina. U koju se god od ovih rijeći zađe, u svakoj je težište: i u onoj, „neumorno“, koja je Vjera, Nada i Ljubav velikoga Boga prema malim ljudima, i u onoj kako „otvrdnusmo gore od otaca naših“ jer umjesto da, nakon tolikih svakodnevnih izljeva Milosti čovjek postane mekši, odbacivanjem Milosti ili, još gore, njenim samo izvanjskim prihvaćanjem, čovjek postaje tvrđi. Baš kako Isus danas veli: „Tko nije sa mnom, protiv mene je.“ Samo, gdje sam? Bi li baš stavio ruku u vatru da s Njim sam? Bi li?
 

Da biste komentirali, prijavite se.