„40 dana u 40 crkava“ - 23. dan

Isus vidi srcem, zove i one koje nitko ne zove.
Autor: Velimir Ponoš Photo: Velimir Ponoš ponedjeljak, 16. ožujka 2015. u 11:19

23. dan – Crkva Svetog Mateja Apostola i Evanđelista, ulica Svetog Mateja 87, Dugave

Ponedjeljak, 16.03.2015.

Hilarije, Julijan, Tacijan, Euzebija

Crkva sv. Mateja, najjužnija postaja ovoga korizmenog hodočašća, smještena je u zagrebačkim Dugavama, najjužnijem novozagrebačkom urbanom naselju. Dugavama je, baš kao i ranije posjećenom Travnom, ime smislio hrvatski pjesnik Gustav Krklec, a koliko je ovo naselje lijepo osmišljeno, autentično govori podatak kako su se sva četvorica projektanata Dugava, u Dugave preselili.  Gradnja ovoga mladog, zelenim površinama bogatog naselja, počela je 25. svibnja 1977., i već za manje od godinu dana, 22. svibnja 1978., osnovana je župa sv. Mateja Apostola i Evanđelista. Kao i u ostalim novozagrebačkim župama i ovdje se su se prva misna slavlja slavila u stanovima, a 1990. određuje se prostor za izgradnju crkve čije se gradilište otvara 15. srpnja 1991. Temeljni kamen, na Matejevo, 21. rujna 1992., blagoslovi kardinal Franjo Kuharić, i ugrađuje ga se uz ulazna vrata crkve koja je tada već pod krovom, ali, zbog ratnih opasnosti i uzbuna, s blagoslovom se ranije nije moglo. Prva se sveta misa u crkvi slavi na Uskrs 1993.

„Otoci žude za njegovim naukom“, pjeva Izaija u Pjesmi o sluzi Jahvinu (Iz 42,4), a baš je takav otok bio i sv. Matej. Carinik, kojega njegov židovski narod nije volio jer je bio u službi Rimljana i svojim je sunarodnjacima ubirao porez. Među Rimljanima je pak bio Židov, i gdjegod jest, prezren je, i odbačen. Željan Onoga koji jest i Onoga što jest, Matej, „Božji dar“, koji se, dok se zvao Levi, na Isusov „Pođi za mnom!“, odmah odaziva. Isus vidi srcem, zove i one koje nitko ne zove. I baš taj carinik, grešnik, taj Matej, prepoznaje Isusa. Kao što je žedan primiti, jednakim je žarom žedan i predati, i Matej, kao spužva, najprije upija Isusa, a onda, kao spužva, rosi, najprije Učitelja apostolski slijedeći, a onda, sastavljenim ga, Evanđeljem po Mateju, navješćujući.

Crkva slijedi Isusa, a čitanja liturgiju, tako se danas i u crkvi sv. Mateja navješta Ivanovo Evanđelje (Iv 4, 43-54). Radosna vijest Ivanova donosi onaj dio u kojemu nakon što „prorok nema časti u svom zavičaju“ Isusu povjerova „neki kraljevski službenik“ i zamoli ga da mu ozdravi već na smrt bolesna sina. Bješe to drugo znamenje što ga Isus, nakon što je pretvorio vodu u vino, učini po povratku iz Judeje u Galileju.  „Neki službenik“ povjerova u današnjem Evanđelju baš kao što je i, danas posjećeni, sv. Matej bio „neki službenik“.  Nakon što postade službenik Božji, do kraja svoga zemaljskoga hoda Matej bješe revan u službi Božjoj u kojoj i skonča ubijen sjekirom na oltaru ostajući s Bogom u sve vrijeme do svršetka svijeta, kojim riječima i završava Evanđelje po Mateju.


 

Da biste komentirali, prijavite se.