„40 dana u 40 crkava“ - 24. dan

Kraljice krunice, budi nam spas!
Autor: Velimir Ponoš Photo: Velimir Ponoš utorak, 17. ožujka 2015. u 11:15

24. dan – Crkva Kraljica svete krunice, Kontakova 1, Borongaj

Utorak, 17.03.2015.

Patrik, Gertruda, Domagoj, Konrad

Kraljice svete krunice, beskrajne sreće more! Tebi se puci klanjaju, anđeli tebi dvore. Kraljice krunice, moli za nas! Kraljice krunice, budi nam spas!

Kraljica svete krunice, jedan od zaziva iz lauretanskih litanija Presvetoj Bogorodici Blaženoj Djevici Mariji, poslužio je kao naziv župne crkve na Borongaju. Koliko se Zagreb izgradio i razvio, koliko je narastao površinom i stanovništvom, možda najbolje pokazuje upravo Borongaj. Dok je današnji Borongaj urbano gradsko središte, nekada je bio periferija na kojoj se nalazila prva zagrebačka zračna luka sa svim objektima za slijetanje i uzlijetanje na koju je svojedobno, nakon što je preletio Atlantik, sletio i Charles Lindbergh. Tijekom II. svjetskog rata, aerodrom je bombardiran sedam puta, a 22. veljače 1944., u bombardiranju je poginulo osam redovnika dominikanaca koji su tada, kao i sada, na Borongaju pronašli dom.

Nebo otvarano odozdo, godine 1965., otvorilo se i odozgo, kada župu, Kraljica svete krunice, utemeljuje zagrebački nadbiskup, kardinal Franjo Šeper. Iduće se godine započinje s gradnjom crkve, a 8. kolovoza 1971. crkvu posvećuje monsignor August Frotz, pomoćni biskup kőlnski, kojemu asistiraju nadbiskup zagrebački Franjo Kuharić i biskup hvarski, dominikanac, Celestin Bezmalinović.

Red sv. Dominika koji upravlja ovom župnom crkvom, i u gradu Zagrebu, apostolaturom slijedi svoje načelo: „Propovijedati riječi i perom.“ Tako se i kroz evanđelista Ivana u današnjem Evanđelju propovijeda potresna priča (Iv 5, 1-18): čovjek neki, star, sam, u trpljenju bolesti već trideset i osam godina. Nikoga tko mu je voljan pomoći, nikoga da ga makar u vodu umoči. Nikoga. Isus vidi starca i ozdravlja ga, najprije, pitajući ga za pristanak. Isus, Emanuel, Bog s nama, uvijek je s nama. Traži nas i voli toliko da nam istodobno dopušta da ga prihvatimo i dozvoljava da mu se opiremo. Boga ne možemo prigrliti bez Njegove Milosti niti odbaciti bez vlastite odgovornosti. Ozdravljenje bolesnog učini Isus u subotu, zbog čega se tada protiv Dobra urotiše. Mogu li ja prepoznati nekog svog starca? Mogu li mu u njegovoj potrebi prikladno ponuditi pomoć? Mogu li činiti dobro, ne zato da bi mi bilo vraćeno dobrim, već zato što to jest dobro? Put je dug, rezultat neizvjestan, ali putujem, vjerujem da putujem. Pokoji ću se put i spotaknuti, ali neću odustati.


 

Da biste komentirali, prijavite se.