„40 dana u 40 crkava“ - 26. dan

Sveta Obitelj, Isus, Marija i Josip, slika je obiteljskoga trojstva na zemlji: otac, majka i djeca.
Autor: Velimir Ponoš Photo: Velimir Ponoš četvrtak, 19. ožujka 2015. u 10:26

26. dan – Crkva Svete Obitelji, Avenija Marina Držića 31, Sigečica

Četvrtak, 19.03.2015.

Josip, Bepo, Sibila, Narcis, Marcel

Od križa do crkve, tako bi se u dvije riječi, najkraće, mogla ispripovijedati povijest crkve Svete Obitelji. Godine 1933. na 1900 godina od Kristove muke, ponukani stvarnom potrebom za crkvenim prostorom i rastućim brojem vjernika, ovdašnji vjernici kao zavjet kako će jednoga dana sagraditi kapelu odlučuju izgraditi križ. Godinu kasnije, križ je, od umjetnoga kamena, izgrađen i blagoslovljen. Već 1936., 23. kolovoza, postavlja se kamen temeljac današnje crkve, koja je za Božić iste godine stavljena pod krov, a 20. travnja 1937., nadbiskup zagrebački Antun Bauer, osniva župu Sveta Obitelj. Uz milost što današnji blagdan sv. Josipa slavim u crkvi Svete Obitelji, današnji je domaćin ovoga korizmenog hodočašća, crkva i župa poznata po organizaciji hodočašća!

Sveta Obitelj, Isus, Marija i Josip, slika je obiteljskoga trojstva na zemlji: otac, majka i djeca. Roditelji koji Bogu daju prvinu, koji i djecu Bogu posvećuju, svjesni kako je Bog stvoritelj i pravi roditelj, a oni samo posrednici. Kad je Bog uistinu na prvome mjestu onda je sve na svome mjestu, tako su i međusobni odnosi Isusa, Marije i Josipa uvijek na svome mjestu i uvijek u skladu s vremenom u kojem se priroda njihovih odnosa događa. Josip prihvaća i ne sudi Mariju nakon što Mariju sila Duha Svetoga osjeni i ona začne Sina. Marija pak, pristaje uz Josipa kada anđeo Josipu objavi da uzme dijete i njegovu majku, kako bi pošli u Egipat i tamo ostali sve dok se opet ne začuje Glas odozgo. Koliko je povjerenja među njima, i to u stvarima koje daleko nadmašuju ljudsku misao, a koliko je povjerenje među supružnicima danas? Čak i onda, kada se događa nešto tako nesvakidašnje, nema osude, već se uho prigne bliže kako bi se drugu osobu najprije čulo, razumjelo, i doživjelo.

I način na koji su Isusa odgajali u njegovoj najranijoj dobi zapisan je kratko i jasno u Lk (40,2): „A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila u njemu“. Pustiti dijete da se razvija znači pustiti Boga da djeluje. To ne znači da dijete samo po sebi čini što hoće, već da Bog u njemu čini što hoće, a da je roditelj dobar posrednik. Onaj koji će djetetu reći „Da, da“ i „Ne, ne“, lišen vlastitosti u svemu, pa i u svome djetetu. Roditelji koji razumiju kako su njihova djeca dar Božji, znaju kako su njihova djeca povjerena njima, a namijenjena svima.

 

Da biste komentirali, prijavite se.