„40 dana u 40 crkava“ - 29. dan

Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci na nju kamen. (Iv 8, 7)
Autor: Velimir Ponoš Photo: Velimir Ponoš ponedjeljak, 23. ožujka 2015. u 10:40

29. dan – Svetište svetoga Antuna Padovanskog, Sveti Duh 31, Sveti Duh

Ponedjeljak, 23.03.2015.

Oton, Edmund, Rebeka

„Svetac svega svijeta“, „Il Santo“, kako ga zovu Padovanci ili jednostavno sveti Ante, u Zagrebu se, po Duhu Svetom, skrasio na Svetome Duhu. Svetome Antunu u čast izgrađena crkva počela se graditi 1931. kada se slavilo 700 godina od svečeva uznesenja, a godinu kasnije osnovana je i župa. Crkvu dovršenu 1934. blagoslovio je zagrebački nadbiskup Antun Bauer, na blagdan Bezgrešne 8. prosinca, dok prvu svetu misu u crkvi istoga dana slavi blaženi Alojzije Stepinac. Crkvu, 24. studenoga 1984., posvećuje kardinal Franjo Kuharić. U unutrašnjosti je svetišta sv. Antuna, 36 klupa jer toliko je svetac za života sabrao ljeta, a od godine 2011. u svetištu je uređena kapela Svetoga Križa u kojoj se nalazi moćnik s relikvijama sveca. Svetište i župa povjereni su na upravljanje franjevcima konventualcima iz Hrvatske provincije sv. Jeronima, kojima je i sjedište provincije ovdje.

Svetište sv. Antuna posjećujem na jutarnjoj svetoj misi, u zoru, a baš se u zoru odvija i ulomak današnjega Evanđelja (Iv 8, 1-11). Dok Isus u Hramu poučava narod, dovedoše mu pismoznanci i farizeji ženu zatečenu u preljubu i postaviše je u sredinu. Kušajući Isusa, reknu mu kako im Mojsije ostavi Zakon po kojemu je valja kamenovati i pitaju ga što on na to kaže. Umjesto odgovora Isus, sagnuvuši se, poče pisati po pijesku, a kada ovi i dalje nahrupiše, odgovori im: „Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci na nju kamen.“, te nastavi pisati. Oni čuvši to odoše, a Isus vidjevši kako je nitko ne osudi, uspravi se i reče ženi: „Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.“

Jedino mjesto na kojemu se spominje kako je Isus pisao rodilo je na desetke teorija o tome što je pisao i sve one imaju dvije zajedničke note – sve su neslužbene i sve su nebitne. Usmjerenje na pitanje „što je pisao“, otklanja odgovor, jer njega nema iz pitanja „što je pisao“, ali je jasan kao Sunce ako se pogleda – KADA je pisao. Samo tada jer tada razdvaja grijeh od čovjeka. Samo tada jer tada dokida postavljanje jednog čovjeka iznad drugog. Samo tada dajući važnost događaju koji se odvija i njegovu raspletu. Samo tada jer tada ruši sve ljudske podjele i samo tada jer tada je sam čin pisanja – sadržaj. Scenu smrti Isus okreće u novo rođenje. Na spas te žene, na spas farizeja, na moj spas i spas sviju. „Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.“ (Iv 3, 17) Ugaženo stopalo, voda, vjetar, sve to odnijelo bi napisano, ali sam čin pisanja tada, u tom kontekstu i u tim okolnostima jest – Sveto pismo.
 

Da biste komentirali, prijavite se.