„40 dana u 40 crkava“ - 30. dan

Bi li Isusu vjerovao da nije raspet? Bi li mu vjerovao?
Autor: Velimir Ponoš Photo: Velimir Ponoš utorak, 24. ožujka 2015. u 09:57

30. dan – Crkva svetog Blaža,  Prilaz Gjure Deželića 64, Donji grad

Utorak, 24.03.2015.

Latin, Javorka, Didak, Katarina Švedska

Sve do Prvog svjetskog rata, tadašnji je Zagreb imao svega četiri župe. Te ću četiri župne crkve, kao i zagrebačku prvostolnicu, posjetiti u Velikom tjednu, a danas hodočastim u petu zagrebačku župnu crkvu – crkvu Svetoga Blaža. Župa je sv. Blaža osnovana dekretom Nadbiskupskoga duhovnog stola 1. travnja 1915. Te je godine završena i gradnja crkve, započeta 1912., a novosagrađenu crkvu na Cvjetnicu 28. ožujka, blagoslovi pomoćni biskup zagrebački Dominik Premuš uz asistenciju dubrovačkoga biskupa Josipa Marčelića, jer Sveti je Blaž - sv. Vlaho, zaštitnik grada Dubrovnika. U crkvi, čiji je tlocrt grčki križ, središnja je kupola izvedena armirano-betonskom konstrukcijom, prvom takve vrste na našim prostorima. Legenda kaže kako je puk bio uvjerenja kako će se zdanje srušiti čim se izgradi, pa je arhitekt Viktor Kovačić, nakon što je kupolu dovršio, prvu noć pod njom prespavao. Kupola i crkva stoje još i danas, a crkva sv. Blaža ubraja se među najljepše sakralne građevine grada Zagreba.


Sv. Blaž, biskup u Maloj Aziji za vrijeme cara Dioklecijana i najžešćeg progona kršćana, svetac je kojega kao sveca i mučenika štuje katolička, pravoslavna i armenska crkva. O blagdanu svetoga Blaža, 3. veljače, udjeljuje se po crkvama blagoslov grla, grličanje, jer je po predaji svetac svojim zagovorom spasio dječaka kojem je u grlu zapela riblja kost. Zaštitivši godine 951. Dubrovčane od zasjede i lukavštine Mlečana, sv. Blaž, čije su relikvije po svemu svijetu, najveća je dragocjenost grada Dubrovnika i najviše je njegovih relikvija upravo u Dubrovniku. Na traženje rimskog upravnika Sebaste, gdje je sv. Blaž početkom četvrtoga stoljeća bio biskupom, da se odrekne vjere svetac odgovori:  „Ispovijedam Krista i ne mogu se klanjati drugim bogovima“, te podnese mučeničku smrt za život vječni.

A svoju mučeničku smrt navijesti i Sin Božji kroz današnje čitanje (Iv 8, 21-30). Najprije opominje farizeje njima razumljivim starozavjetnim izričajem Božje objave: „Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim.“  Od slušanja do razumijevanja, velik je korak, od razumijevanja do prihvaćanja jednako tako. Valja skršiti lance svojih zabluda, odagnati požude i oholosti, upustiti se u borbu sa samim sobom. Zato farizeji nakon tih riječi i nakon tri godine Isusova javnog djelovanja, pitaju: „A tko si ti?“ Pozivati Boga na red, umjesto Bogu vjerovati, kružiti oko samog sebe, umjesto staviti Boga u središte svega – događalo se tada, događa se i sada. Događalo se njima, i događa se svima. Zna Isus dobro tko sam ja i tko su oni, i izravno kaže i njima i meni: „Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da Ja jesam i da sam od sebe ne činim ništa, nego da onako zborim kako me naučio Otac.“  Bi li Isusu vjerovao da nije raspet? Bi li mu vjerovao?
 

Da biste komentirali, prijavite se.