„40 dana u 40 crkava“ - 33. dan

Kapelica, koliko u gradskom središtu, toliko skrovita i u Boga uzidana.
Autor: Velimir Ponoš Photo: Velimir Ponoš petak, 27. ožujka 2015. u 09:57

33. dan – Kapela Ranjeni Isus, Ilica 1, Donji grad

Petak,  27.03.2015.

Rupert, Lada, Peregrin

Zagrebačka je katedrala, crkva u koju najviše vjernika uđe, ali kapela je Ranjenog Isusa, crkva kraj koje najviše vjernika prođe. Smještena u peterokatnoj zgradi na samom početku Ilice, svega pedesetak metara od spomenika banu Jelačiću, kapela kraj koje dnevno prolazi na desetke tisuća ljudi. Mnogi od prolaznika i uđu u kapelu, jer Ranjeni je Isus, jedinstveno mjesto susreta Boga i čovjeka. Kapelica, koliko u gradskom središtu, toliko skrovita i u Boga uzidana.

Kapela Ranjenog Isusa nekada je bila sastavnim dijelom bolnice koja se ovdje nalazila i djelovala od 1804. do 1918. Bolnicom je tada upravljao katolički bolnički red Milosrdna braća Svetog Ivana od Boga koje je u Zagreb pozvao biskup Maksimilijan Vrhovac, a posvećenje bolnice i kapele 23. kolovoza 1804., opjevao je hrvatski književnik Tituš Brezovački, tadašnji prebendar crkve sv. Marka. Milosrdna braća odlaze iz Zagreba 1919., bolnica se ruši 1931., a kapelicu Ranjenog Isusa zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac predaje na upravu Redu propovjednika, dominikancima, koji njome upravljaju i danas. Dominikanci u Zagreb prvi puta stižu još u 13. stoljeću, u njemu borave više od tri stoljeća i odlaze iz grada koncem 16. stoljeća pritisnuti povijesnim prilikama. Gradu se vraćaju 1927., na već prethodno posjećeni Borongaj, gdje grade samostan sv. Dominika i kapelu Kraljica svete krunice.

Ranjeni Isus s ranama je u Nebo uznesen, a Rane su Kristove, cijena našeg otkupljenja. I u današnjem je Evanđelju Isus izranjavan jer kamenje pograbiše kako bi ga kamenovali (Iv 10, 31-42). Iako im Isus rastumači kako samo dobra djela Očeva učini, i Zakon ispunja, kako je On Sin Božji, ali kako su i oni Djeca Božja, Isusa je lakše kamenovati, nego svoje stavove, mišljenja i sudove promijeniti. Nastoje ga uhvatiti, ali im Isus izmakne iz ruku i znakovito, ode s one strane Jordana, na mjesto gdje je prije Ivan Krstitelj krstio i osta ondje. Izborom mjesta koje izabire u trenutku opasnosti i ostankom u tome mjestu, Isus izravno i jasno pokazuje krštenje kao sigurno utočište. Krštenje je spas, ali krštenje je i promjena. Grijeh čovjekov neće nestati ako čovjek otkloni onoga koji na grijeh ukazuje već ako se grijeha kloni. Može čovjek zavaravati sama sebe, može i sve oko sebe, ali Boga - ne može.
 

Da biste komentirali, prijavite se.