„40 dana u 40 crkava“ - 34. dan

„Gle, Srce što je ljude toliko ljubilo.“
Autor: Velimir Ponoš Photo: Velimir Ponoš subota, 28. ožujka 2015. u 11:23

34. dan – Bazilika Presvetog Srca Isusova, Palmotićeva 33, Donji grad

Subota,  28.03.2015.

Renata, Sonja, Guntram, Priska

U samom srcu Zagreba jedno je mjesto uvijek tiše od svih ostalih. Toliko tiho da šutnjom govori baš onako kako je nekad govorio i njegov jedini stanovnik: „Mi ćemo u duši našega bližnjega koji nije naš pristaša, razmatrati jedan predmet od neizmjerne vrijednosti, koji bi se poput stakla razbio kad bismo ga nezgodno primili.“ I da nije više ništa napisao i više ništa učinio – dovoljno je, blaženi Ivan Merz. Grob Ivana Merza nalazi se u Bazilici Presvetog Srca Isusova u koju je blaženik svakodnevno dolazio na svete mise. A svetih je misa u bazilici sedam radnim danom, a sedam ih je i nedjeljom, blagdanom, i na prvi petak.

Bazilika, nekad rana kršćanska bogomolja, danas je papin naziv za posebno privilegiranu crkvu. Presveto Srce Isusovo, postalo je „basilica minor“ , bulom pape Pia XII., dana 31. srpnja 1941., na blagdan sv. Ignacija Loyole, utemeljitelja Družbe Isusove. Isusovci kojima je glavno sjedište Hrvatske pokrajine Družbe Isusove ovdje, u Zagreb dolaze još 1606., osnivaju prvu gimnaziju i prvo sveučilište, grade crkvu sv. Katarine, odgajaju mnoštvo vjernika, zatim ih, popustivši dinastiji Bourbona, godine 1773.,  ukida papa Klement XIV., da bi ih ponovo obnovio papa Pio VII., godine 1814.. U Zagreb se vraćaju 1845., na poziv biskupa Haulika, i to svega na nekoliko dana, vodeći duhovne vježbe  – zaštitni znak Družbe Isusove, dok njihov stvarni povratak zadire u drugu polovicu XIX. stoljeća . Družba Isusova broji 18 000 članova i najbrojniji je svećenićki red. Družba, nekad odlukom pape ukinuta, danas papu daje, jer današnji je papa Franjo, prvi papa isusovac u povijesti Crkve.

Gradilište za crkvu i isusovački samostan kupljeno je 1898., a tri godine kasnije 10. listopada, nadbiskup zagrebački, Juraj Posilović blagoslovi temeljni kamen. Dana, 15. prosinca 1902., kanonik Ivan Pliverić posvećuje crkvu i u svetištu se služi prva sveta misa. Središnja je točka crkve glavni oltar i na njemu slika Isusa u prirodnoj veličini s natpisom: „Gle, Srce što je ljude toliko ljubilo“.  Družba je Isusova vođena geslom: „Sve na veću slavu Božju!“, pa je tako, na veću slavu Božju, došlo i do osnivanja župe Presvetog Srca Isusova, 15. kolovoza 1977.

Bazilika je, nakon katedrale, najveća zagrebačka crkva, izgrađena kako bi okupljala djecu Božju, baš kao što Sin Božji raspršene sinove Božje sabire u jedno, kako se danas u Evanđelju čita (Iv 11, 45-56). Čita se kako, razmišljaju glavari svećenićki i farizeji, puste li Isusa da djeluje, mnogi će Isusu povjerovati pa će Rimljani glavarima oduzeti mjesto i narod. I odluče da ga ubiju. Zavist, samo zlo. Zavist je toliko zlo da ne prestaje čak ni onda kada potpuno uništi objekt zavisti.

 

Da biste komentirali, prijavite se.