„40 dana u 40 crkava“ - 35. dan

Starinski šarm Nove vesi skladno pristaje uz ovu veličanstvenu baroknu sakralnu građevinu, koja svoju ljepotu prikazuje cijelom svijetu jer crkva je sv. Ivana Krstitelja uvrštena i u međunarodnu monografiju „Umjetnost europskog baroka“
Autor: Velimir Ponoš Photo: Velimir Ponoš ponedjeljak, 30. ožujka 2015. u 10:27

35. dan – Crkva svetoga Ivana Krstitelja, Nova ves 64a, Gornji grad

Ponedjeljak, 30.03.2015.

Amadeus, Bogoljub, Leonard, Zosim    

Jedna od najstarijih zagrebačkih ulica, Nova ves, ili „novo selo“, sa starohrvatskog, spominje se još 1334. godine, kada ovdje, zagrebački kanonici naseljavaju svoje kmetove u blizinu svojih domova. U Novoj vesi, već 1347., tadašnji biskup zagrebački, Jakob II., na blagdan sv. Nikole, 6. prosinca, osniva župu sv. Ivana Krstitelja. Današnja, nova crkva sv. Ivana Krstitelja izgrađena je 1790. na mjestu nekadašnje, a posvećena je 1. svibnja 1803. po rukama biskupa Maksimilijana Vrhovca. Starinski šarm Nove vesi skladno pristaje uz ovu veličanstvenu baroknu sakralnu građevinu, koja svoju ljepotu prikazuje cijelom svijetu jer crkva je sv. Ivana Krstitelja uvrštena i u međunarodnu monografiju „Umjetnost europskog baroka“.

Ivan Krstitelj, čovjek koji je ispunjavajući drevni Stari savez, nagovještao Novi. Sam Krist o Ivanu kaže: „Do Ivana sežu Zakon i Proroci. Otada se navješčuje Radosna vijest o kraljevstvu Božjem.“ (Lk 16,16). Na obalama Jordana Ivan je gorljivo navješćivao dolazak Radosne vijesti, a radovati se Isusu počeo još u trbuhu majke Elizabete kada nju pohodi trudna Presveta Bogorodica. Susret dviju trudnih žena, susret je i dvaju čeda. Ivan još u utrobi majke zaigra od radosti i već iz utrobe majčine glasom onog koji viče u pustinji kliče: „Evo Jaganjca Božjeg!“

Radikalnim načinom svoga života, boravkom u pustinji, postom, pokorom, molitvom, propovijedanjem i navještanjem, beskompromisnim pozivima na obraćenje, poklanjanjem Isusu, autentičnim i hrabrim svjedočanstvom vjere što je doslovno platio glavom, sve navedeno kazuje kako Ivan Krstitelj jest „najveći među rođenima od žene“.  Očiju uprtih u Ivana Krstitelja sve mi to struji glavom, ali pred jednom spoznajom ostadoh nepomičan: čovjek je krstio Sina Božjeg!

Današnji kratki odlomak drugog Ivana, Apostola i Evanđelista, (Iv 12, 1-11) kojim se, nakon Cvjetnice, Nedjelje Muke Gospodnje, uvodi u Veliki tjedan, navješta zbivanja koja se imaju dogoditi u narednim danima. Isus večera s prijateljima: Martom, Marijom i Lazarom. Marta poslužuje, Lazar, kojega je Isus uskrisio od mrtvih, sjedi s Isusom za stolom, a Marija, dragocjenom pomašću, onim najvrijednijim što ima, Gospodinu maže noge. Juda Iškariotski negoduje mrmljajući kako je pomast trebalo prodati. Mnoštvo se okuplja kako bi vidjelo Isusa, ali i čudo, Lazara uskrišenog od mrtvih. Glavari svećenički odlučiše ubiti i Lazara, želeći izbrisati svaki Isusov trag. I eto slike...Svi se ovi događaji, u svoj svojoj punini, imaju događati u vremenu koje slijedi.

 

Da biste komentirali, prijavite se.