„40 dana u 40 crkava“ - 36. dan

Crkva je sv. Marije po svoj prilici nastala kao zamjenska crkva zagrebačke katedrale kako bi puk mogao slaviti svetu misu jer prvostolnica je provalom Tatara godine 1242. teško stradala.
Autor: Velimir Ponoš Photo: Velimir Ponoš utorak, 31. ožujka 2015. u 11:01

36. dan – Crkva svete Marije, Dolac 2, Dolac

Utorak,  31.03.2015.

Benjamin, Gvido, Natalija

Na platou je iznad Trga bana Jelačića, otvorena godine 1930., trbuh i razglednica grada – tržnica Dolac. Njezin je geografski položaj jedinstven i u svjetskim mjerilima. U krugu 50-ak metara tržnice Dolac, s njene je sjeverne strane crkva sv. Franje Asiškoga, s južne kapela Ranjenog Isusa, s istočne je strane zagrebačka prvostolnica, a uz samu tržnicu sa zapadne je strane crkva sv. Marije. Ta se crkva, crkva sv. Marije spominje još u 13. stoljeću, i u to je vrijeme pripadala cistercitima. Nejasno je jesu li cisterciti crkvu izgradili ili je zatekli, ali je jasno kako su svojim dolaskom cisterciti postali prvi i najstariji crkveni red u Zagrebačkoj biskupiji. Crkva je sv. Marije po svoj prilici nastala kao zamjenska crkva zagrebačke katedrale kako bi puk mogao slaviti svetu misu jer prvostolnica je provalom Tatara godine 1242. teško stradala. Krajem 15. stoljeća cisterciti odlaze iz Zagreba, dotadašnja se župna crkva sv. Emerika zbog gradnje utvrdne kaptolske kule i obrane od Turaka ruši, i samostanska crkva sv. Marije godine 1511. postaje župnom. Od tada crkva je više puta dograđivana, a nakon potresa koji je 1880. pogodio Zagreb, kroz punih pet godina, ponovno za potrebe bogoslužja zamjenjuje zagrebačku katedralu.
        
U crkvi sv. Marije i u svim crkvama danas, dramatika Radosne vijesti raste, i Isus za stolom okuplja dvanaestoricu. (Iv 13, 21-33, 36-38) Evanđelja trojicu posebno prate: Ivana, Petra i Judu Iškariotskoga. Potresen u duhu, Isus apostolima govori kako će ga jedan od njih izdati na što učenicima bježi pogled i počinju se zgledati među sobom. Petar-Stijena prvi prepoznaje kako treba pogledati u Isusa i dade znak Ivanu koji je Ljubav da se obrati Učitelju pitajući ga o kome govori. Izdajica sjedi za stolom, Isus ga razotkriva davši mu umočen zalogaj. Juda se Iškariotski postupno obuzimao zlom dok nije postao potpuno zarobljen zlim. U njemu više nema slobodne volje, Odozgo nam dane kao dar, i samo ga Milost Božja može spasiti.

„Što činiš, učini brzo“ – govori Isus Judi, odvaja bolesno tkivo kako bi sačuvao zdravo i ozdravio bolesno. Kucnuo je čas. Juda izlazi i Isus govori: „Sada je proslavljen Sin Čovječji i Bog se proslavio u njemu!“ Juda odlazi u tamnu noć izdati Isusa, Isus odlazi na svjetlo Križa spasiti Judu. Isus razabire volju Božju: prinijeti samoga sebe za spas svoga izdajnika. I za spas svega svijeta. Vjera Boga u čovjeka nemjerljivo nadmašuje vjeru čovjeka u Boga. „Bog proslavljen u Sinu, Sina će proslaviti u sebi, i uskoro će ga proslaviti.“ (Iv 13, 32)

 

Da biste komentirali, prijavite se.