„40 dana u 40 crkava“ - 37. dan

Svoju borbu za Kraljevstvo Božje, i u ime Kraljevstva Božjeg, još od 13. stoljeća vodi, danas najstarija zagrebačka župna crkva, crkva sv. Marka. Župa osnovana još 1261. nastala je osamostaljenjem od tadašnje župne crkve sv. Margarete koja taj status gubi u 16. stoljeću.
Autor: Velimir Ponoš Photo: Velimir Ponoš srijeda, 01. travnja 2015. u 10:18

37. dan – Crkva svetog Marka, Trg svetog Marka 5, Gornji grad

Srijeda,  1.04.2015.

Hugo, Teodora, Anastazije, Mavro, Venancije

Svoju borbu za Kraljevstvo Božje, i u ime Kraljevstva Božjeg, još od 13. stoljeća vodi, danas najstarija zagrebačka župna crkva, crkva sv. Marka. Župa osnovana još 1261. nastala je osamostaljenjem od tadašnje župne crkve sv. Margarete koja taj status gubi u 16. stoljeću. Teritorij župe sv. Marka poklapao se sa zemljištem koje je pripadalo tadašnjem Gradecu, slobodnom kraljevskom gradu. Crkva je sv. Marka nešto starija od župe jer je njezino postojanje zabilježeno i u vrijeme održavanja sajmova koji su prethodili osnutku župe. Potres, požar, zub vremena, sve je to utjecalo na Markovu crkvu koja svoj vanjski izgled poprima krajem 19 stoljeća, od 1876. do 1882. Godine 1878. na nju je stavljen krov, glazirani crijep, crven, bijel i plav, i na krovu dva izvedena grba: grb grada Zagreba i grb Trojedinog hrvatskog kraljevstva (grbovi Hrvatske, Dalmacije i Slavonije). Crkva je, nakon više od 600 godina postojanja, posvećena 29. listopada 1882. Bogata unutrašnjost crkve uređivana je sve do Drugoga svjetskog rata, a crkva je sv. Marka zaštićeno kulturno dobro i riznica sakralne umjetnosti. Vlada Republike Hrvatske, Hrvatski sabor, Ustavni sud, vijećnici grada Zagreba, svi su oni svoj dom pronašli u zgradama koje okružuju crkvu sv. Marka.    
    
Sveti Marko, autor je Evanđelja po Marku. Evanđelist nije bio učenik samog Isusa, čak ga možda i nikad nije vidio, ali imao je dobre učitelje: Svetoga Petra kojemu je služio kao tumač i od kojega dobija jasnoću i točnost Isusova nauka i sv. Pavla kojeg prati na misijskom putovanju i od kojeg upija širinu duha. Nadahnut Duhom Svetim, sv. Marko piše, kako se smatra, najstarije od četiriju Evanđelja, utirući put i Evanđelistima koji pišu poslije. Markovo je Evanđelje najkraće, ali duboko dotiče Isusovo čovještvo. Evanđelist djeluje i apostolski, osniva kršćansku zajednicu u Aleksandriji  gdje postaje biskupom i gdje mučeničkom smrću biva ubijen kada su ga 25. travnja., godine 68., neprijateljski raspoloženi stanovnici Aleksandrije napali za oltarom, vezali oko vrata i vukli dok nije duh predao Stvoritelju.

A svoj će duh Stvoritelju uskoro predati i Sin Božji, pa uvodeći u Posljednju večeru, Evanđelist Matej kroz današnje čitanje najprije pokazuje temeljnu razliku između čovjekova opredjeljenja za Boga i čovjekova opredjeljenja za samog sebe. Kroz dva naizgled nevažna pitanja kriju se dva potpuno različita svijeta. Jedno pitanje postavljaju apostoli Isusu: „Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ pashu?“ To je pitanje upućeno drugome za drugoga . To je raspoloživost Bogu kroz „Gospodine, što želiš da učinim?“, to je kliktaj „Evo me, dolazim vršiti volju Tvoju!“ To je Bog na prvome mjestu. Drugo pitanje postavlja Juda Iškariotski glavarima svećenićkim i pita ih: „Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati.“ To je pitanje za samog sebe, prema sebi, prema svom interesu. Pitanje koje drugoga gazi, pa i ubija, samo da bi čovjek sebe zadovoljio. To je pitanje gdje se čovjek stavlja na mjesto Boga, gdje Bog služi čovjeku čak i kao predmet trgovine. Za trideset srebrnjaka. Tolika je bila odmjerena cijena za Sina Božjeg. Tada. A kolika je sada?

 

Da biste komentirali, prijavite se.