„40 dana u 40 crkava“ - 39. dan

Križ Kristov kojemu se klanjamo na Veliki Petak središte je čitave povijesti. Križ je svojim oblikom jednak zagrljaju. Križ je i mjerom zagrljaju jednak. Jednaka mjera za sve ljude. Svojim je Križem Isus prigrlio sve ljude svijeta, svojim razapetim rukama zagrlio ono vrijeme prije Krista i ono poslije.
Autor: Velimir Ponoš Photo: Velimir Ponoš petak, 03. travnja 2015. u 21:02

39. dan – Crkva sv. Petra, Vlaška 93, Donji grad

Petak,  3.04.2015.

Petak Muke Gospodnje, Veliki Petak

Ne u blagosti obiteljskoga doma na nekom mekom i toplom jastuku. Niti u bolnici okružen medicinskim osobljem i posjetama najmilijih. Ne kao posljedica neke nezgode ili prirodnim tijekom. Ne onako kako najčešće umire čovjek. Sin je Božji ubijen odlukom nas ljudi. Raspet. Zločin nad svim zločinima, najstrašniji zločin sviju vremena nije počinila nikakva zvijer. Taj je zločin počinio – čovjek.

Zašto? Zašto smo Mu to učinili? Zašto Mu to i danas činimo? Zašto to činimo jedni drugima? Odgovor je danas, isti kao i tada. Zato što možemo. Slobodna volja, predragocjeni dar darovan nam Odozgo, naš je spas ili naše prokletstvo.

Sud nas ljudi i Muka Sina Božjega odjekuje danas po svemu svijetu, tako i u crkvi sv. Petra. Isus Krist, neposredno je i izravno sv. Petru dodijelio prvenstvo, Petru je povjerio ključeve kraljevstva nebeskog. I danas, na dan kada Sin duh svoj predaje Ocu, u crkvi sam svetoga Petra u zagrebačkoj Vlaškoj ulici. Ulici koja je, uz zagrebački Gornji grad s Kaptolom, najstariji dio grada. Na tome se prostoru župa spominje još 1334., gdje u kronikama stoji kako je na početku Vlaške vasi za potrebe istoimene općine ispod Kaptola kao župna crkva sagrađena crkva sv. Antuna. Smatra se kako je ta crkva napuštena tijekom 16. stoljeća kada i počinje izgradnja crkve sv. Petra na mjestu na kojemu se ona i danas nalazi. Ovdašnja Petrova lađa od tada brodi kroz vrijeme u kojemu je, privremeno, vjerskim reformama godine 1788., zaustavlja austro-ugarski car Josip II. ukinućem više zagrebačkih župa. Kako je car crkvene posjede preusmjerio u kraljevsku riznicu, tako je i crkva sv. Petra postala vojno skladište. No, caru prođe rok, a župi se sv. Petra nastavi već 1790., da bi, 5. svibnja 1795. crkva bila ponovno posvećena jer njeno je prvo posvećenje bilo još 1622. Početkom 19. stoljeća, godine 1803., župa je ponovno ukinuta, ali župa i to preživljava novim ustoličenjem dvadeset godina kasnije. Župa svoje granice mijenja dajući mogućnost nastanka novim župama, ali grad raste pa nastaje i potreba za većom crkvom, te se Petrova crkva proširuje od 1926. do 1933., kada 6. svibnja, crkvu, koja sada ima oblik križa, blagoslovi biskup Franjo Salis-Seewis.

Sveti Petar, koji je zaspao dok je Isus u Getsemaniju molio, koji je mislio napraviti sjenicu i u njoj ostati, koji je Isusa nagovarao da promijeni svoj plan. Isti sv. Petar koji svoju lađu i mrežu daje Njemu, koji klikće:„Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga!“, koji neprestano vjeruje da Krist ima riječi života vječnoga. Grešnik sa svojim slabostima. Svetac sa svojim pokajanjem. Stijena sa božanskom vjerom. Petar je taj. On je ta Stijena. On je slika sviju koji se Njemu utječu. Petar je onaj koji zajedno s nama moli Oca da ne gleda naše grijehe nego vjeru svoje Crkve. Petar koji treći put zanijekavši Isusa, čuje kako se oglasi pijetao. Tada Isus pogleda Petra, on iziđe i gorko zaplaka. Petrovo je srce prepuklo jer je zatajio Isusa, ali ga je Isusov pogled spasio. Pogled pun oprosta, vjere u Petra i ljubavi prema Petru. Baš Petar. Prije križa bješe riba, tako je i Petar bio ribar dok nije sreo Isusa i prihvatio križ na kojega je, kao i Isus, raspet odredbom cara Nerona godine 64.
    
Križ Kristov kojemu se klanjamo na Veliki Petak središte je čitave povijesti. Križ je svojim oblikom jednak zagrljaju. Križ je i mjerom zagrljaju jednak. Jednaka mjera za sve ljude. Svojim je Križem Isus prigrlio sve ljude svijeta, svojim razapetim rukama zagrlio ono vrijeme prije Krista i ono poslije. Alfa i Omega, Sin Božji i sin čovječji. Čitavim svojim bićem svo vrijeme vjeran i poslušan Ocu, predan nama ljudima, za nas ljude. Spasitelj i Otkupitelj svega svijeta.

Rođenje Isusa Krista začelo se u Duhu, i u trenutku svoga preminuća u ruke Očeve, Sin predaje duh svoj. Čist i neokaljan.

„Svršeno je.“ (Iv 19,30)

I savršeno je.

„Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!“ (Mk 15,39)
 

Da biste komentirali, prijavite se.