„40 dana u 40 crkava“ - 4. dan

"Duboko sam svjestan toga da su svi moji koraci uzalud ako moje srce, moja duša i moj um nisu pošli s mojim nogama."
Autor: Velimir Ponoš Photo: Velimir Ponoš subota, 21. veljače 2015. u 10:17

Četvrti dan - Crkva sv. Leopolda Bogdana Mandića, Svetog Leopolda Mandića 41, Gornja Dubrava

Subota, 21.02.2015.

Petar Damjanski, Damir, Eleonora

“Ja sam kao ptica u krletki, ali je moje srce uvijek tamo preko mora.” – govorio je sveti Leopold Bogdan Mandić. Drugi kanonizirani hrvatski svetac, primajući Milosti Božje i izlijevajući ih na žitelje Padove i brojne hodočasnike, sveti je Leopold, službujući u Italiji - “ostajao ovdje”. Rođen je 12. svibnja 1866. godine u Herceg Novom na ulazu u “Zaljev hrvatskih svetaca”, u Boku Kotorsku, odakle su i blažena Ozana Kotorska i blaženi Gracija iz Mula. Ljudima prijatelj, svetac malen rastom, ali velik duhom, živi je lik ove novoizgrađene crkve, župe i hrvatske provincije franjevaca kapucina koja nosi njegovo ime i čije je sjedište provincijalne uprave ovdje. Kako bi Leopoldov “salon uljudnosti”, kako se nazivala Leopoldova ispovjedaonica, izišao iz crkve u svijet, svoj su doprinos dale i zagrebačke vlasti time što su preimenovale ulicu Borsku u ulicu Sveca.

Baš kao i blagi, tihi, ponizni i uporni Leopold, tako su i kapucini djelovali u ovome prostoru. Isprva je tu otvorena kuća s javnom kapelom 1963. godine da bi se u prosincu 1964. slavila prva euharistija. Godine 1976. kuća postaje samostanom, a potom su, iste godine, i samostan i kapela stavljeni pod Leopoldovu nebesku zaštitu. Gradnja današnje crkve započela je 1998., a župa je osnovana 2. rujna 2001. godine dekretom zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića. Župa je hodočasničko svetište sv. Leopolda Bogdana Mandića i svetoga oca Pija iz Pietrelcine. Dva franjevca, dva kapucina, dva suvremenika, dva apostola ispovjedaonice, dva sveca – na istome mjestu. “Idite predragi, dvojica po dvojica…” baš kako je naučavao njihov serafski otac sveti Franjo Asiški.

U obilju plodova ovoga svetoga mjesta, u punini vremena, riječi su djelima postajale. Tako je jedna od njih iznjedrena tijekom jednoga od čestih susreta franjevca kapucina Tomislava Janka Šagi Bunića s brojnim intelektualcima svih profila. Ovdje, u nekadašnjoj kapeli, nastala je ideja o osnivanju nakladničke i izdavačke kuće “Kršćanska sadašnjost”.

Krenuvši na ovo 40-dnevno korizmeno hodočašće kroz 40 zagrebačkih crkava, u današnjem sam se čitanju Lukina evanđelja ponovno susreo s one tri male riječi o kojima sam razmišljao na njegovu početku: “Pođi za mnom!” Duboko sam svjestan toga da su svi moji koraci uzalud ako moje srce, moja duša i moj um nisu pošli s mojim nogama. Neovisno o tome ostajali kod kuće ili proputovali kilometre, sva su naša hodočašća najprije u nama. Jer promjena je najveće od sviju čuda.
 

Da biste komentirali, prijavite se.
Rosemarie Polgar - 26.2.2015. 18:50:07 Prijavi abuse
Velimire, samo mi napišite, da li je stigao moj komentar. (poslan kao Terezija Polgar)
Rosemarie