„40 dana u 40 crkava“ - 5. dan

Svaka župa i svaka crkva vode prema Kristu, ali i svaka ima neku svoju osobitost ili rijetkost.
Autor: Velimir Ponoš Photo: Velimir Ponoš ponedjeljak, 23. veljače 2015. u 10:04

Peti dan – Crkva sv. Mihaela Arkanđela, Kapucinska 47, Donja Dubrava

Ponedjeljak, 23.02.2015.

Polikarp, Romana, Grozdan

„Fališ nam. Uvijek pogledam u zadnju klupu, tamo na tvoje mjesto. Nema ga...nema. Jako nam fališ.“ ... Odselio sam iz svetoga Mihaela u četvrtak, 23. siječnja prošle godine nakon jutarnje svete mise. Nekad župljanin, danas putnik.

Ovom skromnom, toplom crkvom i istoimenom župom, baš kao i susjednom, prethodno posjećenom, svetoga Leopolda Bogdana Mandića, upravljaju franjevci kapucini.

Župa svetoga Mihaela Arkanđela najstarija je župa zagrebačke Dubrave i sve do najnovijeg vremena bila je i jedina. Uvidjevši potrebu za crkvom i župom na tadašnjem istoku grada, nadbiskup zagrebački, blaženi Alojzije Stepinac donosi odluku o gradnji crkve koja je izgrađena 22. veljače 1941. godine. Crkvu u čast svetome Mihaelu Arkanđelu i župu koja je prema odluci ustanovljena 17.  prosinca 1941. godine, povjerava na upravljanje franjevcima kapucinima. Kasnije se gradi i samostan za čiju izgradnju je, uz brojne znane i neznane, isprošenim milodarima zaslužan i sluga Božji fra Ante Josip Tomičić, za kojega se vodi postupak za proglašenje blaženim. Kapucini se tako, nakon izbivanja od 150 godina, kada su i njima i drugim redovničkim zajednicama odredbama Kraljevske riznice oduzeti posjedi, ponovno vraćaju u Zagreb. Spomen na njihovu prethodnu prisutnost grad nije zaboravio, te se u samom srcu grada nalaze glasovite Kapucinske stube, smještene tik uz nekadašnji kapucinski samostan i crkvu. Na tome je prostoru danas zgrada Državnog hidrometeorološkog zavoda.

Doseljavanje brojnih vjernika dovelo je do bujanja župe koja je početkom ovoga tisućljeća imala čak 50 000 župljana. Župa se morala reorganizirati, podijeliti, postala je, na neki način, majka kasnijim župama Dubrave, no i tako, više puta podijeljena, i dalje je jedna od najvećih župa. Svaka župa i svaka crkva vode prema Kristu, ali i svaka ima neku svoju osobitost ili rijetkost. Tako u svetome Mihaelu, bez obzira bila jutarnja, bila večernja, bila nedjeljna, blagdanja ili svagdanja, svaka je sveta misa praćena crkvenim pučkim pjevanjem.

Nakon petog dana radim malu inventuru: noge za sada izdržavaju, ali moram paziti na kičmu. Jer u današnjemu me čitanju Levitskoga zakonika Riječ Gospodnja najprije uvodno opominje: „Ne budi pristran prema neznatnome, niti popuštaj pred velikima: po pravdi sudi svome bližnjemu.“, da bi u Matejevom Evanđelju odjeknula: „Što god učiniste meni učiniste, što god ne učiniste, meni ne učiniste.“

Odlazeći iz župe srećem poznato lice: „Vratio si se?“

„Nisam...ali nisam ni otišao.“
 

Da biste komentirali, prijavite se.