„40 dana u 40 crkava“ - 1. dan

„Čisto srce stvori mi Bože, i duh postojan obnovi u meni.“
Autor: Velimir Ponoš Photo: Velimir Ponoš srijeda, 18. veljače 2015. u 11:24

Prvi dan – Svetište Majke Božje Lurdske, Ulica kralja Zvonimira 64 (Vrbanićeva 35), Zagreb

Srijeda, 18.02.2015.

Čista srijeda, Pepelnica

Vrijeme korizme, vrijeme pokore i priprave, vrijeme posta, molitve i bratske ljubavi.  Vrijeme kada se čovjeku valja vraćati svojim izvorima. Tako je prva posjećena crkva ovoga korizmenoga hoda, crkva mojega krštenja i potvrde – Crkva Majke Božje Lurdske.  „Obrati se i vjeruj Evanđelju“ – tim riječima i obredom pepeljenja svi smo danas ponovno pozvani. Svakome od nas ponovno je pristigla Ponuda Ljubavi kojom nas se zove u naručje Ocu po Sinu u Duhu.  Toliko miline čuti te riječi ovdje pred Presvetom Bogorodicom, ovdje gdje je rođen novi čovjek.  Od svoga sam krštenja tisuće puta sagriješio, zabrazdio, opirao se, svašta činio i svašta propuštao činiti. Ali uvijek sam dobivao priliku „razderati svoje srce“ kako se u današnjem čitanju može naći kod proroka Joela i vratiti se onome koji me stvorio jer vječna je Ljubav Njegova.  „Žrtva Bogu duh je raskajan“,  zato te molim Oče:  „Čisto srce stvori mi Bože, i duh postojan obnovi u meni.“

Ovo veličanstveno marijansko svetište, u koje vjernici ulaze iz zagrebačke Ulice kralja Zvonimira 64, dok je župni ured na adresi Vrbanićeva 35, počelo se graditi tridesetih godina prošloga stoljeća, a temeljni je kamen blagoslovio 25. ožujka 1936. godine tadašnji pomoćni nadbiskup zagrebački Alojzije Stepinac.  Nacrti arhitekta Jože Plečnika, koji se za njihovu izradu odrekao novčane nagrade, sadržavali su izgradnju svetišta koje se sastoji od kripte i gornje crkve. Već  12. prosinca iste godine kripta je stavljena pod krov, a i njezin je sagrađeni dio posvetio današnji blaženik 24. listopada 1937. Gornja pak crkva još nije uređena za bogoslužje.

Župom koja je otvorena na blagdan Bezgrešne 8. Prosinca 1942. upravljaju braća franjevci  Reda Manje Braće Provincije Presvetog Otkupitelja. U samostanu pripadajućem svetištu,  4. ožujka 1965. godine, na glasu svetosti, preminuo je dobri otac fra Ante Antić. Tijelo sluge Božjega s Mirogoja je 1970. godine preneseno u kriptu svetišta i čuva se u velikom kamenom sarkofagu, a svakoga prvog četvrtka u mjesecu vicepostulator kauze zajedno s pukom moli molitvu za proglašenje blaženim oca fra Ante Antića i za milost po njegovu zagovoru.

Spomenut da sam prah i da ću se u prah pretvoriti, posut pepelom i s čvrstom nakanom da se obratim i vjerujem Evanđelju pozdravljam Majku Božju Lurdsku, utječem se njezinu zagovoru i zaštiti, kako tijekom ove korizme, tako i u sve dane života svoga.  Spominjem se i nekih rečenica koje pamtim cijeli život. Tako se sjećam jedne, fra Joze Zrnčića, župnika koji me onomad u ovoj crkvi krstio: „Uskrsnuti valja prije svoje smrti!“


 

Da biste komentirali, prijavite se.