1. Nedjelja došašća: Biti spremni i otvoriti Očekivanome kada pokuca na vrata našega srca

Tako današnje evanđelje, proročkim govorom, navješta Isusov konačni dolazak na kraju vjekova i sugerira da bi naš život trebao biti u znaku trajnog iščekivanja konačnog dolaska Gospodina. To iščekivanje karakterizira budnost...
Autor: vlč. Krunoslav Pačalat/Laudato/M.R. Photo: Laudato nedjelja, 29. studenog 2015. u 00:18

Čitanja:

Prvo čitanje: (Jr 33,14-16;) Čitanje Knjige proroka Jeremije
„Evo, dolaze dani - riječ je Gospodnja - kad ću ispuniti dobro obećanje što ga dadoh domu Izraelovu i domu Judinu: U one dane i u vrijeme ono podići ću Davidu izdanak pravedni; on će zemljom vladati po pravu i pravici. U one dane Judeja će biti spašena, Jeruzalem će živjeti spokojno. A grad će se zvati: Gospodin, Pravda naša.“ Riječ Gospodnja

Pripjevni psalam: (Ps 25,4-5. 8-9. 10.14) Otpjev: K tebi, Gospodine, uzdižem dušu svoju.

Pokaži mi, Gospodine, svoje putove, nauči me svojim stazama! Istinom me svojom vodi i pouči me, jer ti si Bog, moj Spasitelj: u tebe se pouzdajem svagda. Gospodin je sama dobrota i pravednost: grešnike on na put privodi. On ponizne u pravdi vodi i uči malene putu svome. Sve su staze Gospodnje istina i ljubav za onog koji čuva Savez njegov i propise. Prisan je Gospodin s onima koji ga se boje i Savez svoj objavljuje njima!

Drugo čitanje: (1 Sol 3,12-4,2) Čitanje Sv. Pavla apostola Solunjanima

Braćo! Dao vam Gospodin te jedni prema drugima i prema svima rasli i obilovali ljubavlju kakva je i naša prema vama. Učvrstio vam srca da budu besprijekorno sveta pred Bogom i Ocem našim o Dolasku Gospodina našega Isusa i svih svetih njegovih s njime. Uostalom, braćo, molimo vas i zaklinjemo u Gospodinu Isusu: primili ste od nas kako treba da živite da biste ugodili Bogu. Vi tako i živite pa sve više napredujete! Ta znate koje smo vam zapovijedi dali u Gospodinu Isusu. Riječ Gospodnja

Evanđelje: (Lk 21,25-28. 34-36) Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: „I bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji bezizlazna tjeskoba naroda zbog huke mora i valovlja. Izdisat će ljudi od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu. Doista, sile će se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi u oblaku s velikom moći i slavom. Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje. Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj Dan jer će kao zamka nadoći na sve žitelje po svoj zemlji.“ „Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega.“ Riječ Gospodnja


RAZMATRANJE

Dragi i poštovani duhovni ljudi, kako samo vrijeme leti, čuje se ovih dana u razgovorima ljudi. Već je Božić na vratima. Mislim si: ljudi, Božić je stalno na našim vratima i kuca i čeka da mu se otvore naša srca, naši životi... i dobro, neka barem pomoću kalendara čovjek primijeti da je Božić na našim vratima. A tom Božiću predhodi priprava koja traje četiri nedjelje adventa ili došašća. Došašće je vrijeme kad se poglavito spominjemo Kristova dolaska na svijet. Njega su proroci navješćivali i ljudi iščekivali, kako čitamo u današnjem prvom čitanju, a kad je došao, postao je nadahnućem ljudske povijesti, kao što danas vidimo. Mi i danas svoje vrijeme brojimo od njegova dolaska. To je naša era. Ovo vrijeme liturgijske godine moramo, dakle, usredotočiti na taj središnji događaj: Isus je ušao u našu ljudsku povijest. A je li ušao u moj život i postao mojim središtem, pitanje je koje mi se nameće i ovoga došašća?!

Vrijedno je svoje sadašnje trenutke života posvetiti pripremama koje će pomoći da zaista prihvatim Mesiju kada dođe. I dok živimo u civilizaciji potrošnje, užurbanosti, trke za zaradom i zabrinuti smo često za sitnice koje nas ne mogu ispuniti. Sve nam to priječi da otkrijemo znakove koji navješćuju Kristov dolazak. Nemojmo se uspavati, budimo budni, ne zanemarujmo zahtjeve koje Bog danas postavlja pred nas. Otkrit ćemo ih ako budemo pozorni na znakove vremena i zahtjeve ljudi s kojima živimo.

Hodajući mjestom, uglavnom gradovima, vidimo kako nigdje nema Adventa, tu i tamo na trgovima bude adventski vijenac, ali po izlozima samo Božić i božićno ozračje. Stoga smo i ovoga Adventa u napasti, pred navalom predbožoćnih trgovačkih ponuda i cijelog ovog mjeseca koji sugerira da još jedna godina ide kraju, izgubiti onaj pravi osjećaj pripreme za jednostavnost, malenost i intimnost blagdana Božića za koji se u stvari pripremamo. Dolazak Boga na ovaj svijet ne može proći nezapaženo. Tako je bilo za Njegov prvi dolazak, kada se zvijezda zaustavila nad betlehemskom štalicom, tako će biti i za Njegov drugi dolazak o kojem nam govori današnje evanđelje uzeto iz onoga po Luki, koga ćemo čitati cijelu ovu novu crkvenu godinu.

Tako današnje evanđelje, proročkim govorom, navješta Isusov konačni dolazak na kraju vjekova i sugerira da bi naš život trebao biti u znaku trajnog iščekivanja konačnog dolaska Gospodina. To iščekivanje karakterizira budnost. Suprotnost toj budnosti je „otežalost srca“. Mi bismo rekli tromost kao posljedica proždrljivosti, pijanstva i životnih briga.

Proždrljivost kao stil jednog hedonističkog načina života, ali i svaka druga pohlepa i nezasitnost u direktnoj su suprotnosti koju traži „budnost“. Pijanstvo, to nije samo opijanje alkoholom, ili danas toliko prisutnim drugim ovisnostima, posebno kod mladih. Postoji pijanstvo vlašću, slavom, častohlepljem, hvalisanjem, umišljenošću, nedodirljivošću…. „Otežalo srce“ tromo je i u suprotnosti svijetu duha kojega karakterizira „budnost“, a koja se jača postom i molitvom.

I zato možemo reći kako je duhovnost došašća obilježena dvjema stvarnostima: budnošću i radošću. Biti budan, pripravan, znači ne dozvoliti da nas iznenadi ono što iščekujemo; da nas ne nađe pozaspale. U kršćanskoj askezi budnost, bdijenje igralo je stoljećima veliku ulogu. Kroz bdijenje (budnost) kršćani su nastojali i na praktičan način ostvariti Gospodinov savjet o budnosti. Ustvari, željelo se je pokazati i dokazati da je tijelo doduše slabo, ali da je kršćanski duh jači i snažniji od tijela. San je slika smrti, a bdijenje koje pobjeđuje san slika je života.

Danas su ljudi jako često tjelesno budni, ne spavaju po cijele noći. No, to nije budnost na koju su pozvani kršćani. To nije budnost došašća, iščekivanja, nego je budnost koja se rađa iz dosade, iz želje da se nešto (što!?) doživi, da se nešto iskusi. Doživljava se uglavnom uvijek iznova nova praznina i mamurluk u glavi nakon neprospavane noći.

Kada kršćani govore o budnosti misle ne toliko na tjelesnu budnost, na nespavanje, koliko na budnost duha, života. Pozvani smo biti duhom spremni i laki otvoriti Očekivanome kada pokuca na vrata našega srca. U ovom kontekstu biti budan znači biti vjeran svojim idealima, vrijednostima života koji se temelje na Božjoj Riječi. On sigurno dolazi! Ta se sigurnost temelji na Njegovoj vjernosti zadanoj riječi, izrečenom obećanju i ljubavi prema nama. Mi Ga budni iščekujemo, odnosno vjerni onome što On od nas zahtijeva. Mi iščekujemo, a On očekuje!

Vrijeme došašća je milosno vrijeme, kad nam je na poseban način Nebo naklonjeno! Poraditi na vlastitoj budnosti osobito kroz osobnu molitvu te kroz srčano (svim srcem svojim) sudjelovanje u zajedničkoj, liturgijskoj molitvi, kroz sudjelovanje u nedjeljnoj svetoj misi.  Molitva je kćerka budnosti ili budnost je majka molitve, znali su govoriti grčki oci. Dobro se ispovjediti! Vrijeme prije počinka iskoristiti za duhovni rast, ne za besplodno gledanje televizije! Iskoristiti ga za vlastitu budnost („Ja spavam, a srce moje bdi“ – pjeva starozavjetna zaručnica: Pj 5,2). Poraditi i na tjelesnoj budnosti, tj. točnom vršenju svojih obveza, a osobito biti vjerni vremenu koje smo odredili za molitvu! Savjesno i točno obavljati povjerene dužnosti kako u obitelji tako na radnom mjestu i inače u životu. Bdjeti nad svojim govorom; čuvati se suvišnih riječi, osobito neukusnih i neumjesnih šala na tuđi račun ili račun naših svetinja.

Kristovo rođenje je događaj koji se događa na duhovnoj razini i nema gotovo ništa sa slavljeničkim običajima koji pogoduju proždrljivosti, pijanstvu i svekolikoj materijalnoj razmetljivosti. Pohod božanskog Kralja događa se u skrovitosti vjerničkog srca koje u poniznoj molitvi iščekuje njegov dolazak. To je trajni advent ili došašće za sve one koji su izabrali Gospodinov put spasenja. Tako shvaćena budnost očituje se kod mnogih kršćana u prihvaćanju misa zornica. Ranim ustajanjem i odlaskom na sv. misu vjernik ispovijeda svoju budnost i pripravu za Kristov dolazak. Zornice su pogled na Mariju u došašću, jer ona je Zora našeg spasenja budući je nosila i rodila Sina Božjega, a njezin život u svojoj skovitosti ispunjen pobožnim iščekivanjem svojevrsni je prototip kršćanskog Adventa.

Stoga,  dragi duhovni ljudi, što nam je ostvariti kroz ovo došašće? Vrijeme je istina čudno, globalno vrijeme i globalno čovječanstvo. Čovjek je „slobodniji“ negoli ikada, s jedne strane, a opet s druge strane, nikada nije bio ne slobodniji negoli danas. I ovo je paradoks. Kako ostvariti svoje ideale i svoj život u ovome paradoksalnom vremenu?

Mi kršćani nismo ili ne bismo smjeli biti ljudi lakih i jeftinih utjeha i nada. Mi se možemo ako hoćemo suočiti sa stvarnošću, svjesni da smo odgovorni za ovu našu povijest. Odgovorni smo za naše spasenje i za našu propast. To hoće reći da ni u kojim uvjetima ne smijemo ispustiti svoju budućnost iz „svojih ruku“, već s povjerenjem u blizinu Božju nastojati izgrađivati je kroz vrijednosti Isusovog Evanđelja. Mi smo odgovorni za svoje brakove, svećeništva, obitelji, društvo, Crkvu i Domovinu. Smijemo li tu odgovornost omalovažiti te sve te vrijednosti prepustiti nekome tko to ne cijeni ni ne poštuje. A mi blijedi promatrači svega što se događa, slijegati ramenima i govoriti „a što ja tu mogu“.

Mogu, kaže nam danas Sv. Pavao u drugom čitanju. Biti produžena ruka svoga Boga kroz svoju vjernost ljubavi i svetosti, te nadasve nauku svoje Crkve. Kada živim u takvom povjerenju tada imam snage i nade da se mogu mijenjati, da mogu olakšati svoje srce otežalo u svemu onom (i još mnogočemu drugom) o čemu govori današnje evanđelje. Konačno, kada sam u povjerenju mogu se lakše probuditi i započeti novi dan jer je manje stvari (osobito u meni samom) koji me mogu zaskočiti i obeshrabriti. Tu budnost, kako nam i evanđelje sugerira, održavamo molitvom u kojoj raste naše povjerenje, vjera, nada i sigurnost. Svaku molitvu nadahnjuje Božja riječ, ono što nam sam Gospodin želi poručiti. Cijeli kršćanski program uvijek je program za budućnost koja se ostvaruje kroz sadašnjost. Tako bi se moglo reći da je cijelo kršćanstvo jedan Advent (Dolazak.... Dođi Gospodine i povedi nas prema 'obećanoj' zemlji) pa se te pozitivne nade nikako ne smijemo odreći. Odreći se toga značilo bi odreći se Isusa.

„Mislim da je srž Adventa da pripravimo mogućnost da se u nama začne i porodi Isus“ (Cf. M. Eckhart). Čovjek je slika Božja i samo u čovjeku se Bog utjelovljuje kaže nam Sv. Pismo. Isus je prihvatio da bude čovjek, da bude Mi. Znakovi Isusovog dolaska: krah starog svijeta, krah starog Čovjeka. To je uvijek popraćeno izvjesnim strahom. Budimo odvažni i odlučni u ovom došašću. Podignimo svoje iščekivanje na duhovnu razinu života a manje na onu tjelesnu. Lakše ćemo prepoznati Mesiju koji i ove godine za svoj rođendan sa svojim roditeljima, Marijom i Josipom, traži smještaj. Pripremimo se tako da zaista postanemo 'betlehemska štalica' u svetoj noći koja je promijenila povijest, a promijenit će i naš život i pretvoriti ga u hodajuće Svetohranište. O da, to se onda može nazvati životom koji se isplati živjeti. Amen.

P.S. Zaboravih Vam poželjeti: nek Vam je vrijedno, marljivo i zauzeto te nadasve puno Duha Božjega, ovo vrijeme iščekivanja.
 

 

Da biste komentirali, prijavite se.