Adventske meditacije: "Ta Bogu ništa nije nemoguće!"

Dragi čitatelji i posjetitelji Laudata, ovoga došašća u suradnji s mladim hrvatskim dominikancima svakoga dana Vam donosimo razmatranje utemeljeno na misnim čitanjima dana! Osluškujmo zajedno Božju riječ i pripremimo se za Božji dolazak. Danas nam piše fr. Gabriel Matej Baćak OP.
Autor: Laudato/Tragom istine subota, 20. prosinca 2014. u 10:06

Kroz današnje čitanje prorok Izaija nas upućuje na Gospodnji znak koji se narodu ima očitovati u djevičinom začeću. To začeće Blažene Djevice Marije po Duhu Svetomu i začeće nerotkinje Elizabete u starosti – dva su Gospodnja čuda koja je anđeo Gabriel bio poslan navijestiti i obznaniti Mariji. Pitamo se dakle: „Kako je moguće da se je to stvarno zbilo, odnosno, kako je moguće da to uistinu nije bila varka, mit ili bajka?“ Jer sigurno jest da po našoj ljudskoj logici stvari, utemeljenoj na prirodnim zakonima, to jednostavno nije bilo moguće.

…Tu pak valja zastati te se zapitati: „Pa nisu li i prirodni zakoni, kao uostalom i sav stvoreni svijet koji po njima funkcionira, već jedno veliko čudo samo po sebi?“ Ako, dakle, jesu, onda našem Stvoritelju doista ne bi smjelo biti nemoguće izvesti još čitav niz drugih čuda kojima bi nam jasno dao do znanja i posvjedočio da i u današnje vrijeme On doista jest „Emanuel – s nama Bog“, odnosno Bog koji je s nama i koji nas svakim korakom prati.

Stoga se zaključna tvrdnja koju nam anđeo Gabriel obznanjuje, temelji na osvjedočenju Božje svemoći i snage (hebr. Gaḇrîʼēl = Božja snaga). Ona je u današnjoj Radosnoj vijesti evanđelja iskazana njegovim usklikom: „Ta Bogu ništa nije nemoguće!“

Ipak, ovdje moramo biti oprezni i zamijetiti kako Gospodin svoju svemoć ne očituje tek tako – bilo kome, nebrojeno puta i u svako doba. On, naime, na poseban način blagoslivlja i tim blagoslovom nagrađuje one duše kojima su, po uzoru na Blaženu Djevicu Mariju, ruke nedužne i srce čisto, o čemu nam govore i riječi današnjeg psalma: „Tko će uzići na Goru Gospodnju, tko će stajati na svetom mjestu njegovu? Onaj u koga su ruke nedužne i srce čisto, duša mu se ne predaje ispraznosti. On blagoslov prima od Gospodina i nagradu od Boga, Spasitelja svoga“. Dakle, mogli bismo reći, da će Gospodin svoju svemoć najprije otkriti čistima srcem.

Kolika je važnost te kreposti u našem ljudskom i kršćanskom životu uopće, a posebno  u ovom razdoblju priprave za Božić, najbolje će nam reći citati ove dvojice svetaca, čime ćemo i završiti današnju adventsku meditaciju:

„Svaka je krepost u tvojoj duši dragocjen ukras koji te čini dragim Bogu i čovjeku. No sveta čistoća, kraljica svih kreposti, anđeoska krepost, dragulj je tako dragocjen da oni koji je imaju postaju kao anđeli Božji na Nebu, čak i ako su zaodjeveni smrtnim tijelom.“ (sv. Ivan Bosco)

„Čista je duša poput pravoga bisera. Sve dok je skriven u školjci na dnu mora, nitko mu se ne divi, ali će na suncu sjati i privlačiti sve poglede. Tako će i čista duša, koja je skrivena od očiju svijeta, jednoga dana sjati pred anđelima na suncu vječnosti.“ (sv. Ivan Marija Vianney)

 
Da biste komentirali, prijavite se.