Adventske meditacije: "Bog nam želi biti bliži od otkucaja srca"

Dragi čitatelji i posjetitelji Laudata, i danas Vam s radošću donosimo adventsku meditaciju na temu misnih čitanja. Danas nam razmišljanje posredstvom dominikanaca dolazi od don Antuna Pećara. On je pripremio razmatranje u kojem poručuje da nam Bog želi biti bliži od otkucaja srca. Pročitajmo!
Autor: Laudato/Tragom istine srijeda, 17. prosinca 2014. u 09:40

Lav je jedan od središnjih biblijskih simbola za Božju prisutnost. Riječ je o životinji koja živi u pustinji. U pustinji ništa izvanjsko ljudima ne odvlači pozornost, tamo su upućeni sami na sebe. U takvom lavljem okruženju nalazi se put Gospodnji. Nije ugodan taj put kroz pustinju, no on je "mjesto" gdje spoznajemo što nam je uistinu potrebno.

Zanimljivo je da se hebrejska riječ "Ar-jeh" (lav) može čitati i kao "Or-jah", jer hebrejsko pismo poznaje samo suglasnike kao čvrstu strukturu, dok im se samoglasnici slobodno nadodaju. Tako je suglasnike koji označuju lava moguće čitati i kao "Or-jah", što znači "Gospodnje svjetlo".

Kad Matej započinje svoje evanđelje "suhom hranom", tj. opisivanjem Isusova rodoslovlja, ima pred očima jasnu nakanu. "Čudo Božjega utjelovljenja ne smije nam biti povod za mitske spekulacije o božanskome biću koje silazi s neba, a posebno ne smije biti povod za težnju prema božanstvenosti pomoću moralnoga savršenstva. Budući da je Bog postao čovjekom, mi ljudi ne moramo biti više nego što jesmo i pri tom uvijek iznova doživljavati neuspjeh" (Bernhard Dressler).

Navedena biblijska imena svjedoče o tome da Biblija ne uljepšava stvari. Pored četrdeset muškaraca o kojima se dijelom vrlo malo znade, spominju se i četiri žene: neke su strankinje, neke moralno upitne. To znači da Božja povijest s ljudima nikoga ne isključuje, nikoga ne zaboravlja, nego svakom muškarcu i svakoj ženi daje prigodu da u toj povijesti sudjeluje na svoj način, bez obzira na lomove koji su se dogodili u njegovoj biografiji. Isus se predstavlja kao sin Davidov, kao sin Abrahamov. Davidovo ime simbol je posebnog izabranja Izraela, dok ime Abrahama, praoca mnogih naroda, upućuje na to da je Bog Bog svih ljudi i svih naroda. Nijedno ljudsko biće nije isključeno iz Božjega milosrđa. I to je konačno zapečaćeno Isusovim rođenjem. Bog uvijek iznova na neočekivani način ulazi u naš život, uvijek nam daje novi početak kako bi nam bio posve blizu, bliži od otkucaja vlastitoga srca.

 
Da biste komentirali, prijavite se.